Mogla je predsjednica Grabar-Kitarović biti i hrabrija. Mogla je biti odlučnija, onako kako je obećavala kad je tek prilazila Pantovčaku i tvrdila da je u stanju lupiti šakom po stolu. Još nije lupila po stolu. To valjda znači da nije bilo potrebe te kako se slaže sa svime na što kao predsjednica Republike ima mogućnost utjecaja. Predsjednica uglavnom, jer je Ustav takav, ima mogućnost svojim stavom kreirati događaje. Zato je važan njen moral. Cijelom je svijetu predsjednica Republike, u nekoliko navrata, isticala kako je ovo zemlja koja je s ponosom bila u redovima antifašizma, kako se borila protiv fašizma i nacizma kada je trebalo. Vjerojatno je i svjesna da je zahvaljujući otporu i borbi partizana rođena u Hrvatskoj te kako to što kaže da je ponosna Hrvatica, može reći samo zahvaljujući svojoj domovini u kojoj se nalazi i njena rodna kuća. Da antifašisti nisu ratovali protiv fašizma, u boljem bi slučaju bila članica dijaspore. U onom drugom, Talijanka. I nikad ne bi bila hrvatska predsjednica.
Predsjednica Republike mogla je biti hrabrija kada je komentirala Thompsonov poklič "Za dom" na slunjskoj proslavi Oluje. Pitajući je što misli o tome, kazala je da najbolji odgovor na to može dati ministar branitelja Tomo Medved. Na drugu, to je bilo lukavo.
Na prvu, naravno, da nije, tako i da nije u pravu, jer da su novinari htjeli pitati ministra branitelja što misli o Thompsonu, pitali bi njega, a ne nju. Nisu se zabunili i nisu je zamijenili. Došli su vrlo trijezni i promišljeni s koncerta u Slunju. Pitali su je jer smatraju da je relevantna političarka čije mišljenje i stav imaju određenu težinu i htjeli su znati podržava li takve pokliče ili ne. Svojedobno je predsjednica prečula cijelu stadionsku tribinu, vjerojatno je jako puhalo pa nije uspjela čuti huligane kako se dive i identificiraju s ustaštvom.
Predsjednica sve zna o tome što je bilo na Thompsonovu koncertu. Da ne zna, rekla bi da ne zna, kako nije čula, da joj nitko nije ništa rekao ili kako nije pitala jer ne očekuje da se koncerti slušaju i promatraju kroz prekršajne i kaznene odredbe hrvatskih zakona. A kad spominje krivičnu odgovornost i pravosuđe, onda misli da stvari treba analizirati s tih rakursa. Ili je to rekla bez veze?
Prosljeđivanjem pitanja na ministra branitelja predsjednica Hrvatske pokazala je da točno zna o čemu je riječ. O ustaškom pozdravu koji na svakom koncertu ispali pjevač čija je slava bazirana na veličanju ustaštva. Slava je ovdje uvjetni pojam, odnosi se na one koji vole njegove nastupe, jer im jako paše i odgovara veličanje ustaštva, zločina, pljački i ubojstava kojima su ustaše okupirali Hrvatsku. Riječ je o pjevaču kojem vjerojatno jedinom u Europi zabranjuju nastupe zbog naklonosti fašizmu. Ono što on izvodi pozdravljajući publiku na početku svojih nastupa nije ništa drugo nego klanjanje ustaštvu i prodaji Hrvatske, njene Dalmacije, Istre… Dakle, ni zabrane po Europi nisu ni zbog čega drugoga nego zbog njegova veličanja ustaštva. Zabranili su mu nastupati u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Kada su mu prije nekoliko mjeseci zabranili koncert u Sloveniji, i predsjednica Republike i premijer su reagirali.
Predsjednica je čak slovenskom kolegi, predsjedniku Pahoru, s kojim je vjerojatno razgovarala o cijelom nizu problema i neriješenih prijepora između dvije države, rekla kako smatra da nije dobro što je Thompsonu zabranjen koncert. "Glazba je tu da spaja, a zabrane su kontraproduktivne", saznali smo što je mislila prije koji mjesec. Premijer Plenković je od Vesne Terzić, hrvatske veleposlanice u Sloveniji zatražio tada da ispita o čemu je riječ, dodavši kako to, zabrana, nikako nije dobro. Svejedno, Thompson nije nastupio. Nigdje po Europi taj pjevač ne uspijeva uzvikivati ustaško "Za dom" osim u antifašističkoj Hrvatskoj. Koncert u Slunju organizirali su ministarstvo branitelja, grad i županija i usputno platili Thompsona koji je tražio, tri puta veći honorar od Prljavog kazališta koje je nastupilo u Kninu. Houra je pjesmom "Ruža hrvatska" utemeljio državu snažnije od bilo kojeg govora Franje Tuđmana, a Thompson skužio da je frka kada mu je rat došao na kućni prag. Sve ostalo je u njegovu slučaju bila estrada i profit.
To je na prvu. Na onu drugu, svatko smije pomisliti kako su predsjednica i premijer u malom ratu oko ustaštva. Prozivanjem njegova ministra branitelja, uvalila ga je da se bavi problemom koji oboje izbjegavaju. Traži da njegov ministar unutarnjih poslova pokrene mašineriju kako bi se pojavila kaznena prijava, a ovaj drugi, Medved, koji je i bio na Slunju, objasni kako mu ne radi onaj dio u glavi prema kojem bi morao zaključiti da će Thompson uvijek vikati: "Za dom". I da, odgovornost zaista više nije na njemu. Nego na predstavnicima vlasti u Hrvatskoj. Pa kada će HDZ sljedeći put organizirati proslavu Oluje, onda znaju koga trebaju zvati za domoljublje, a koga za ustaštvo i profit.