Nakon dugog prenemaganja hrvatska Vlada obznanila je osnivanje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, čija bi, kako kaže premijer Plenković, "polazišna točka bila jasan otklon od svakog totalitarizma". No, već u startu - problem.
Jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za razdoblje kojim bi se ta komisija trebala baviti, povjesničar Hrvoje Klasić, odbio je sudjelovanje rekavši da bi se to moglo pretvoriti u tijelo koje će propisivati podobnu službenu povijest te određivati kako se odnositi prema događajima i ličnostima iz nedavne prošlosti. Svjedoci smo da se hrvatska povijest može rastezati, mijenjati, prilagođavati, revidirati, kako to odgovara aktualnom političkom i ideološkom trenutku. No, postoji osnovana bojazan da se neće unijeti red u pokušaje povijesne revizije i opravdavanja ustaškog pokreta i NDH, što je evidentno zadnjih godina, nego politički blagosloviti to ublažavanje nacifašističkog dijela naše prošlosti te nametnuti dnevnopolitička "povijesna rješenja".
Osnivanje Povjerenstva dolazi u trenutku kada smo svjedoci usrdnih pokušaja da se postojanje ustaške NDH opravda na banalan način - kakva je - takva je, ipak je hrvatska država, a kako su bili protiv komunizma i Jugoslavije, onda je trivijalni povijesni zaključak jednostavan - ustaše su jedini borci za hrvatsku neovisnost, a partizani su izdajnici. To je sukus revizije koja nam se nameće - ideja Jugoslavije (koja je osmišljena u krilu hrvatske inteligencije sredine 19. stoljeća) i socijalizma, a samim time i partizanskog pokreta u Drugome svjetskom ratu (podsjetimo da je hrvatski partizanski otpor nacifašizmu bio najjači unutar tadašnjega jugoslavenskog otpora koji je, pak, bio najjači takav u okupiranoj Europi), zapravo je antihrvatska "ujdurma" pa se zadnjih stotinjak godina hrvatske povijesti treba nanovo prekovati, ne ulazeći u sitnice kao što su tadašnji politički, povijesni i nacionalni kontekst.
Tragedija Bleiburga postavlja se u epicentar, odakle će se tumačiti i objašnjavati hrvatska povijest - i ona do toga i ona nakon toga. Kako je i Klasić izjavio: na temelju svih relevantnih spoznaja, NDH je bila zločinačka država i to nije tema za debatu, a upravo to se želi postići. No, nije li to slično pozivima iz desno i lijevokonzervativnih krugova Srbije da se na isti način debatira i propitkuje o legitimnosti Oluje, koja je, složit ćemo se, neupitna. Nameće se debata u "demokratskom tonu" - ja kažem da u Jasenovcu nije bilo ubijanja Židova i Srba samo zato što su oni to po nacionalnosti i vjeri, a vi da je bilo, pa nek' javnost sama donese zaključak. Povijest nije slobodno sudačko uvjerenje, je li za Dinamo bio ili nije bio penal. Evo snimke i prosudite sami. Zašto sumnjičavost? Vlada se pohvalila kako je osudila tragikomično neoustaško postrojavanje u središtu Zagreba, ali je to bilo mlako i puno zazora u usporedbi s reakcijom američkoga veleposlanstva koje u tim stvarima nema dvojbi. Oni su se osjetili pogođenima jer su crnokošuljaši mahali zastavama SAD-a (podsjetnik: NDH koju A HSP zagovara objavila je rat SAD-u). Kazali su da je to uvreda za 186.000 američkih vojnika poginulih u Europi u borbi protiv nacizma. Naša Vlada nije rekla kako je to uvreda za desetke tisuća poginulih hrvatskih partizana, saveznika SAD-a, koji su se borili protiv nacizma, za čast Hrvatske i povrat njezina teritorija koji su ustaše poklonile fašističkim režimima Italije i Mađarske.