Prije devet mjeseci Most je inzistirao da preuzme ovlasti nad represivnim aparatom. Želja za preuzimanjem vlasti nad policijom bila je toliko naglašena da je izazivala čuđenje i nametala pitanje motiva. Nekako se prihvatilo obrazloženje da žele dokinuti praksu "starih" stranaka koje su policiju zloupotrebljavale u političke svrhe. A kada je ministar Vlaho Orepić glatko odbio kadrovirati u MUP-u po uputama Tomislava Karamarka, tadašnjeg predsjednika HDZ-a i prvog potpredsjednika Vlade, činilo se da je izbor umirovljenog vojnika iz Ploča pun pogodak.
Danas, međutim, kada se zbroji što je Vlaho Orepić u osam mjeseci ostavio iza sebe, ispada da bi jedno od najboljih Mostovih predizbornih obećanja bilo da Vlaho kao diplomirani fitness trener neće voditi ni jutarnje vježbe na Policijskoj akademiji, a kamo li biti ministar. Njegov zadnji "biser" bila je konferencija za tisak na kojoj je s mjesec dana zakašnjenja objavio da je smijenio direktoricu AKD-a Anitu Perković Škalic. Pritom je kao osnovni razlog za smjenu naveo aneks njenog ugovora koji datira iz konca prošle godine, iz, kako je to kazao ministar, vakuuma između dvije vlade. Prema Orepićevu tumačenju, direktoricu AKD-a je maknuo jer bi po spomenutom aneksu njena smjena koštala 2 milijuna i 235 tisuća kuna. Ministar je, dakle, objavio da je smijenio direktoricu zato što njena smjena košta preko dva milijuna, a nije koštala ništa. Nije objasnio kako je sve to izveo, ali se na kraju pokazalo da prozvana žena nije dobila ni lipe otpremnine, te da Orepić u tom činu nije poštovao ugovor i premjestio je na rukovodeće mjesto u AKD-u s kojeg je bila promovirana u direktoricu, nego na puno niže.
I što na sve to reći? Ministar je iz samo njemu objašnjivih razloga uklonio s čela državne firme osobu koja ju je uspješno vodila i zadnju godinu završila s dobiti od 37 milijuna kuna. Ženu koja je uprihodila 37 milijuna kuna "nagradio" je premještanjem na radno mjesto gdje će imati plaću od po prilici 7000 kuna. Još ju je uz sve to bez ikakvih argumenata javno prikazao kao pohlepnu uhljebu. Smijenjena direktorica je pokazala svoje ugovore iz kojih svatko pismen može iščitati da joj ni u kojoj varijanti ne pripadaju nikakve milijunske otpremnine, te da nakon smjene, zato što je prihvatila drugo radno mjesto u AKD-u, nije dobila ni kune.
Ali je Orepić zato prešutio činjenicu da je njegov pomoćnik u posrnulu AKD zaštitu doveo njihovog znanca koji je u debelom sukobu interesa, jer je u vlasničkom odnosu s više firmi koje se bave istom vrstom posla koji bi morao obavljati za AKD zaštitu. Ministar Orepić ne vidi problem ni u tome što si je za posebnu savjetnicu koja je trebala raditi na reorganizaciji policije doveo prijateljicu koja se prije toga s policijom srela vjerojatno jedino onda kada je vadila osobne dokumente, a završila je višu školu za grafički dizajn u Mostaru. Prijateljstvo je Orepiću očigledno jača kvalifikacija za poziciju nego što su to nečiji pozitivni radni rezultati.
Tijekom dosadašnjeg mandata Orepić je pokazao kako i osobni dojam kod njega igra jako važnu ulogu. Tako je, valjda kako bi se svidio javnosti i pokazao tko je gazda u MUP-u, odmah donio odluku da policijskim šefovima oduzima 24-satno korištenje službenog automobila. Šefa Specijalne policije time je doveo u situaciju da, ukoliko se izvan radnog vremena dogodi kakva talačka situacija, kakav drugi događaj ili zločin radi kojega moraju intervenirati specijalci, na teren mora dolaziti sa svojim automobilom, a ako ga nema može uzeti taksi. Ali je zato bivšeg glavnog ravnatelja policije Vladu Dominića nakon smjene s funkcije (što je bilo nužno nakon pljačke zlata iz policijskog sefa u sjedištu zagrebačke policije u Heinzelovoj), utješio dodijelivši mu policijski terenac koji bi inače trebao služiti za nadzor granice.
O Orepićevom vrlo osebujnom shvaćaju policije i uloge ministra u sustavu koji bi morao biti depolitiziran, nedavno je progovorio i jedan od policijskih sindikata. Predsjednik Nacionalnog sindikata policije Nikola Kajkić izravno ga je prozvao rekavši da je zvao neke načelnike policijskih uprava i raspitivao se kako idu neke istrage.
Nakon ovakvog Orepićevog ponašanja s pravom se otvara pitanje što bi se dogodilo da Most nije raskinuo ugovor sa svojom PR agencijom pošto se saznalo da je Grizli s drugim klijentom sklopio ugovor u kojem je tarifirao usluge kontakata s pojedinim ministrima iz kvote Mosta, uključujući i ministra policije, te uglavio i stavke koje bi došle na naplatu ako se inicira kazneni postupak za koji je klijent Mostove PR agencije bio zainteresiran.