Objavivši na Badnju večer Vladinu odluku o otkupu 49 posto dionica Ine od mađarskoga MOL-a, premijer Andrej Plenković zasigurno se, makar potajice, nadao da će u Novu godinu ući kao spasitelj. Pa ako i nije popustio maštarenju, nego je tip koji s obje noge čvrsto na zemlji, čak i ako je umjereni pesimist, Plenković je teško mogao predvidjeti da će mu jedan od najvećih problema u ovoj zahtjevnoj političko-ekonomskoj operaciji biti HDZ-ovci koji su prije njega vodili stranku. Potez kojim bi si još prije godinu i pol osigurao status narodnog heroja koji Hrvatskoj vraća nacionalno blago, pamet i energetsku neovisnost - sve što nam je Ina simobolizirala, u startu je dočekan mlako, s puno sumnji i propitivanja.
Objava plana prodaje 25 minus jedan posto dionica HEP-a, samo je još dodatno uznemirila skeptike. Jedinu iskrenu podršku Plenković je dobio od HNS-a. I to zato što je njihov lider Ivan Vrdoljak bio ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića i sam je pripremao i pisao scenarije za upravo ovakave akcije s Inom, pa i HEP-om, koje sada najavljuje Plenković. Svi ostali, od javnosti, preko sindikata, do oporbe, pa čak i koalicijskog partnera Mosta koji je s odmakom od tjedan dana dao zeleno svjetlo planu privatizacije HEP-a, ne vjeruju Plenkoviću. Javljaju se i stavljaju na stol ozbiljne argumente radi kojih treba rekroatizirati naftnu kompaniju, ali teško da bi čak i oni oni stavili ulog i kladili se na Plenkovića. Bez obzira na to što rekao, premijer ne ulijeva povjerenje. Kod naroda on budi sumnju i strah da će našim novcem preplatiti devastiranu firmu i za taj račun zaklati HEP koji posluje s dobiti.
I nije tu posrijedi nikakav premijerov grijeh, niti je problem što se kod Plenkovića uočava nedostatk karizme poželjne kod lidera. Problem nije Plenković, nego HDZ kao stranka i svi oni koji su je vodili prije njega, a posebno Tomislav Karamarko. Pa kako će ljudi i vjerovati HDZ-u ako se na sam spomen privatizacije prvo budi asocijacija na ratno profiterstvo i pljačke iz devedesetih, a zbog toga do danas nitko nije odgovarao? Uostalom, kad je nakon četverogodišnjeg hlađenja u oporbi Sanader na izborima 2003. HDZ vratio na vlasti i održao ga u dva mandata, pokazalo se kako se ništa bitno nije promijenilo. Dok je zagovarao europski smjer i propovijedao umjerenu konzervativnu politiku, Sanader je zajedno s HDZ-om kao strankom do grla ogrezao u korupciju. Sjetimo se samo Plive, pa Fimi Medije koja otkriva besramno isisavanje novaca iz državnih firmi i ministarstava, njhovo prelijevanje u privatne džepove, ali i stranačku kampanju, kupovinu medija preko kojih su se granatirali politički protivnici, te na koncu Ine koju je Sanader 2009. godine za 10 milijuna eura (tvrdi pravomoćna optužnica) predao na upravljanje MOL-u. Zbog masovnog lopovluka i gospodarske krize koja je žestoko zahvatila Hrvatsku, Jadranka Kosor je 2013. pometena na izborima. HDZ je završio u oporbi i na optuženičkoj klupi za korucpiju, i to zajedno s bivšim premijerom Sanaderom.
I tada je na scenu nastupio Tomislav Karamarko - čovjek koji je spletom okolnosti, a ne zato što bi nešto napravio i značio u politici, došao u priliku određivati smjer u kojemu je nastavio ploviti HDZ i u kojemu će se i cijela Hrvatska još dugo kretati. Karamarkova politička epizoda u HDZ-u ima dva bitna elementa. Prvi je sprječavanje obračuna s korupcijskim naslijeđem njegova prethodnika Ive Sanadera, a drugi je prekrajanje stranke po svojoj mjeri. Karamarko je u HDZ-u udomio najradikalniju desnicu te dugoročno od njega napravio stranku koja na desnom političkom spektru nema konkurenicije.
Ta politika dovela je do toga da je nakon prošlih redovnih izbora ušao u koaliciju u kojoj HDZ, iako najjača stranka, nije dao premijera, već je tu ulogu prepustio čovjeku za kojega do tada nitko u Hrvatskoj nije ni čuo, niti je on prije toga puno znao o Hrvatskoj. Karamarka to ipak nije spriječilo da s pozicije potpredsjednika Vlade nastavi šurovati s MOL-om oko Ine. Afera s njegovom suprugom koja je bila u poslovnom odnosu s obiteljiskim prijateljem Jozom Petrovićem, bivšim direktorom u Ini koji je postao MOL-ov konzultant, tek je dio priče. Oni koji sada nastoje rehabilitirati Karamarka ističu da je bio u pravu kada je rekao da ćemo izgubiti arbitražu s MOL-om i zagovarao pregovore s Mađarima. A ne pitaju se kako je znao kakav će biti ishod, i zašto je MOL u mandatu prethodne Vlade odbijao i pomisao na pregovore oko Ine, a dolaskom Karamarka odjednom su okrenuli ploču. Što se Ine tiče, Karamarko je propustio napraviti bilo kakav rez i odmak u odnosu na Sanaderovu politiku. Isto je i s financiranjem stranke, što se najbolje vidjelo po čudnim kreditima koji su Plenkovića dočekali u HDZ-u. Karamarko je otišao s čela HDZ-a a da nije napravio nikakav odmak od Sanaderova negativnog političkog naslijeđa. Plenković ga je naslijedio a da iz HDZ-a nije amputirao njegovo negativno naslijeđe. I zašto bi onda ljudi vjerovali da će sada s Inom biti neka druga priča, različita od svih prethodnih?