TVRDOGLAVE ČINJENICE

KOMENTAR Rad nedjeljom - jesu li rješenje problema još opsežnije restrikcije?

Zagreb, 290813.
U zagrebackom naselju Vrbani, na adresi Rudeska ulica 269a, danas je otvoren novi trgovacki centar Point.
Novi trgovacki centar prostire se na 40.000 cetvornih metara.
Za sada je otvoren tek dio trgovina, dok se sluzbeno otvorenje svih trgovina ocekuje 26. rujna. Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Ako je neradna nedjelja ključna za zdrav razvoj obitelji kao temelja zdravog društva, ne bi li taj princip trebao biti za sve zaposlene u državi, od ugostitelja do policije?

Postoje brojni poprilično razumni argumenti za ograničavanje rada nedjeljom u trgovini. Netko bi o njima trebao obavijestiti sindikalnog čelnika Krešimira Severa. On se preksinoć pojavio u Temi dana HTV-a te očekivano podržao uvođenje neradne nedjelje, ali ne samo zbog zaštite radnika od beskrupuloznih poslodavaca, već i kao mjeru zaštite djece od njihovih roditelja. - Je li netko pitao stručnjake što znači nedjelja radni dan ili nedjelja neradni dan za razvoj djece? I to ne samo za one koji rade u nedjelju, nego i za one koji odlaze u kupovinu - one koji svoju djecu odvedu u velike trgovačke lance, pa plate i duplu satnicu da djeca budu u igraonici kako bi onda oni mogli ležerno obilaziti dućane. Preko tjedna se nema vremena jer ljudi rade preko svake mjere, pa je jedino slobodno vrijeme nedjelja koja se na kraju posvećuje kupnji umjesto obitelji - poručio je Sever u nastupu koji bi mogao biti upamćen kao prekretnica u funkcioniranju domaće sindikalne scene. Glavni uzročnik svih problema radnog čovjeka u Hrvatskoj tako više ne živi samo na visokim zidovima opasanim imanjima krupnih kapitalista, već odmah tu u susjedstvu, gdje obitavaju svi ti dekadentni konzumeristi, koji svoju neutaživu žeđ za materijalnim dobrima zadovoljavaju eksploatirajući bespomoćne blagajnice i zanemarujući vlastitu djecu.

Ovakva otvorena kritika modernog potrošačkog društva vjerojatno je bliska mnogim ideološkim skupinama, od klerikalne desnice do ekstremne ljevice, no iz perspektive jedne srednjostrujaške organizacije kakvi bi sindikati - valjda - trebali biti ona je tek još jedan plod jalove hrvatske tranzicije iz socijalističkog u demokratsko društvo. Na tom putu - vidi se to i iz Severovih izjava - potpuno je zamrla ideja promocije bilo kakvih ideja liberalnog odnosa pojedinca prema zajednici, već je novootkrivena sloboda zapravo protumačena isključivo kao mogućnost raznim grupacijama da korištenjem suverene moći države mandatorno nameću životne uzuse temeljene na vlastitim vrijednostima i interesima. Stari etatizam, naprosto, je zamijenjen novim, a iako se predznak mijenja, zanimljivo je da motivi ostaju isti. I danas, kao i tada, društveno nametnuti ideal kvalitetnog obiteljskog života je onaj brojne obitelji koja se nedjeljom - u nekim varijacijama nakon mise - okuplja za stolom na obilnom ručku i zajedničkom druženju. Dakako, nema ništa loše u takvoj viziji, niti u obiteljima koje na takav način provode svoje nedjelje, jednako kao što nema ništa loše ni u onim obiteljima koje svoju nedjelju provedu u kupnji, baveći se sportom, družeći se s prijateljima ili - u konačnici - na radnom mjestu. Definiranje samo jednog modela 'obiteljskih vrijednosti' kao prihvatljivog, de facto znači i definiranje svih ostalih kao neprihvatljivih, odnosno štetnih. Osim što je krajnje neukusna, Severova javna optužnica protiv loših roditelja koji svoju djecu ostavljaju u igraonicama trgovačkih centara dokaz je kako je puno lakše odvesti čovjeka iz totalitarizma, nego iskorijeniti totalitarizam iz čovjeka. Problem regulacije rada nedjeljom, odnosno rada uopće, lišen pogleda kroz mutne ideološke naočale zapravo se svodi na pitanje kako da radnicima u odnosima s kapitalom - objektivno moćnijim partnerom - bude omogućena što veća mogućnost realizacije vlastitog slobodnog izbora. U tom kontekstu, jasno je da trenutno stanje - gdje se važeći zakoni posve otvoreno krše i zaobilaze - nikome ne smije biti prihvatljivo. Ipak, može li rješenje za nefukcionalnost državnih restrikcija biti uvođenje još opsežnijih restrikcija?

Trebamo li, vodeći se istim principom, uslijed očite nemoći države da regulira prodaju alkohola maloljetnicima uvesti opću zabranu prodaje alkohola? S obzirom na to da 40 posto prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama izazivaju mladi vozači, treba li podignuti dobnu granicu za upravljanje motornim vozilom? Na kraju, ako je neradna nedjelja ključna za zdrav razvoj obitelji kao temelja zdravog društva, ne bi li taj princip trebao biti za apsolutno sve zaposlene u državi, od ugostitelja, preko komunalnih službi do prometa i policije? A što ćemo onda s onima koji - kao samostalni poduzetnici ili obrtnici - i dalje budu inzistirali da rade svakog vikenda? Hoćemo li nedjeljom hakirati Uber? U tom vrlom novom svijetu oktroirane humanosti nesumnjivo će uživati mnogi - svi oni kojima je važeća dogma ideološki bliska ili interesno svrsishodna. Svi ostali naprosto će otići raditi i živjeti negdje drugdje...

Iz drugih medija