WASHINGTON MAIL

Kontradikcije među državama Balkana

Serbian Prime Minister Aleksandar Vucic attends a news conference with Hungarian Prime Minister Viktor Orban (not pictured) in Budapest, Hungary, July 1, 2015. REUTERS/Bernadett Szabo - RTX1ILEP
Bernadett Szabo / REUTERS

Aleksandar Vučić

Balkan se vratio s godišnjeg odmora i suočava se s izazovnom jeseni. Prošlih nekoliko mjeseci donijelo je kontradiktoran razvoj u regiji, koji su poticale domaće političke ambicije i različiti vanjski utjecaji. U najboljem scenariju konflikti će biti izbjegnuti i napravit će se pomak prema dugoročnoj regionalnoj sigurnosti te pristupanju NATO-u i EU. U slučaju najgoreg scenarija mogli bi se proširiti novi konflikti i nestabilnost zbog neprestanih regionalnih sporova koji nisu riješeni. Međunarodni napori da se regija reformira i integrira polučili su značajne uspjehe prošlih mjeseci. Crna Gora ušla je u NATO u lipnju i dočekala posjet potpredsjednika Mikea Pencea koji je pohvalio razvoj zemlje. Na sastanku Jadranske povelje Pence je dao poticaj daljnjem širenju NATO-a na Zapadnom Balkanu. Na unutareuropskoj fronti šest nacionalnih lidera se u srpnju, s kolegama iz EU, okupilo u Trstu kako bi promovirali regionalnu i EU integraciju. Nastavak Berlinskog procesa, započetog 2014., potvrđuje da Bruxelles i Berlin razumiju važnost međupovezanosti cijeloga Balkanskog poluotoka.

Summit se fokusirao na ekonomsku obnovu, iako nije uspostavljen često spominjan "Marshallov plan" za regiju. Kancelarka Angela Merkel pokrenula je inicijativu da EU obeća 1,4 milijarde eura za financiranje 20 infrastrukturnih, energetskih i transportnih projekata u sljedeće tri godine. Među njima je gradnja željezničke pruge zapad-istok od Albanije do Bugarske, koja bi povezivala Jadran i Crno more. To ne bi samo olakšalo putovanje i trgovinu, nego bi NATO-u osiguralo važnu logističku poveznicu u regiji. Sudionici summita u Trstu potpisali su Sporazum o transportnoj zajednici koji naglašava potrebu za prometnom mrežom unutar Zapadnog Balkana te između regije i EU. Predstavili su i Regionalnu ekonomsku zonu kako bi ojačali protok rada, trgovine i poslovnih ulaganja.

Balkanski lideri potpisali su Višegodišnji akcijski plan kao koncept i uspostavili mehanizam nadzora kroz Vijeće za regionalnu suradnju i Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA). Ljeto je donijelo i nekoliko pozitivnih domaćih vijesti. Unatoč prijetnji opozicijskog bojkota, Albanija je provela izbore i odmah formirala novu vladu predanu članstvu u EU. Makedonija je konačno uspostavila novu administraciju koju vode Socijalni demokrati i priprema se za rješavanje sporova s Grčkom i Bugarskom te oživljavanje ulaska u članstvo EU i NATO-a. No, kad god u regiji čujemo dobre vijesti, odmah slijede neke loše.

Na stranu to što je većina zemalja i dalje nagrižena korupcijom na službenoj razini, lošim upravljanjem, nereformiranim pravosuđem i nedostatnom privlačnošću za ulagače, neke države bore se i s očito beskrajnim političkim sporovima. Na Kosovu su bila potrebna tri mjeseca nakon izbora da se formira vlada, a sporazumi sa Srbijom, koji bi omogućili objema državama da se približe EU, i dalje su blokirani. U BiH je sustav donošenja odluka trajno opstruiran posebnim interesima koji nastoje onemogućiti uspostavu jedinstvene funkcionalne države. Republika Srpska otvoreno je u Trstu blokirala Sarajevo u potpisivanju EU Sporazuma o transportnoj zajednici. Dan nakon Trsta, u Solunu su se okupili čelnici Grčke, Srbije i Bugarske kako bi progurali politike koje bi mogle naštetiti regionalnoj stabilnosti.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić zatražio je da grčki premijer Alexis Tsipras i dalje ne prizna Kosovo, a Tsipras je naglasio da Makedoniji neće biti dopušten ulazak u NATO i EU bez promjene imena. Beograd se upustio i u diplomatski spor s Makedonijom jer nova administracija u Skoplju očito ima dokaze da su srpski diplomati bili u tajnom dogovoru s ruskim obavještajcima kako bi se onemogućilo formiranje nove vlade. Moskva u regiji metodički iskorištava prilike da potakne paralizu države i unutardržavni konflikt. Srbija i Grčka u Solunu su raspravljali o prometnoj vezi između Beograda i grčke luke Pirej te zapravo ignorirali prijedlog EU za jače regionalno povezivanje zapad-istok.

Sastanak u Solunu srdačno je pozdravila Moskva u nastojanju da se formira "pravoslavni blok" u regiji, koji bi opstruirao daljnje širenje NATO-a i EU, minirao američku politiku i služio kao ulaz ruskim političkim i poslovnim interesima. Kako se približava jesen, sukob europskih i ruskih projekata na Balkanu će jačati. To pred Washington stavlja imperativ da preuzme prominentniju ulogu slijedom nedavnog važnog posjeta potpredsjednika Pencea.

Premda SAD nema pravo glasa u odlukama EU, on ostaje glavni temelj sigurnosti. Ta se uloga može ojačati deblokiranjem makedonskog i BiH pristupa NATO-u te suprotstavljanjem ruskim subverzijama. Kao što su Poljska, Rumunjska i tri baltičke države formirale NATO-ov istočni front, balkanske zemlje su sada dio NATO-ova unutarnjeg fronta. 

ELIPSO

Izdvajamo