Sjećate se onih starih dobrih vremena, kad je život bio jednostavniji? Kupiš telku u dućanu, uštekaš ga u struju i gledaš pet istih programa. Ili perilice za rublje? One sjajne sa samo tri programa pranja? Napuniš je prljavim čarapama, dodaš deterdžent, uvijek isti Ariel s mirisom Alpa, i peri brate koliko te volja.
A danas kaos.
Sve je Smart, sedam različitih formata slike, devet vrsta optičkih kabela, milijun operatera, svaki sa 30 različitih programskih paketa i pet razina brzina interneta. Klima-uređaji sviraju hitove s Otvorenog radija, robotski usisavači sami biraju kojim će danom čistit stan.
I posvuda po stanu punjači, prokleti punjači. Mobiteli, tableti, električni brijači, četkice za zube, sve se stalno puni. Zagrijao bi si vodu za kavu, ali rešo ti je na samo 16 posto. Pogledao bi seriju na telki, ali nemaš je di uštekat jer se prvo mora napunit daljinski za rampu na ulazu u vežu. Ali hej, što se žalite, živimo u tom vrlom novom svijetu o kojem su vam pričali, izbora je toliko da ako želiš gledati “Star Trek” na Netflixu, možeš to čak i s klingonskim titlovima. Lako za tebe, ali kad i tvoj kućanski aparat ima svoj vlastiti Instagram profil, vrijeme je da se zapitaš: pa dokle više?
STEM je t’aime? En aucune façon, rekao bi Delboy.
Jedino što u kući nikad ne moramo puniti je naša kćer. Stara je 4,5 godine i uvijek je na 100 posto. Ide na biogorivo, špagete bolonjez i Kiki bombone. Otkako smo se preselili u veliki stan nije stala. Evo je sad u spavaćoj sobi, u kolicima za novine utrkuje se sa psom. Tri minute kasnije vješa se po sušilu za veš. Uhvatila je nedavno scenu iz Indiane Jonesa pa joj je mašnica s rajfa zataknuta oko pasa kao njegov bič.
Koliko su vas puta isprepadali da morate uhvatiti korak s tehnologijama budućnosti? Ako ti dijete ne počne programirati već u jaslicama, nikad se neće zaposliti kod Rimca. U japanskim vrtićima djeca već upravljaju hologramima, mali Norvežani s pet sami vode svoje crowdfunding kampanje, a u San Franciscu, ako do osnovnjaka nisi pokrenuo već tri startupa, kul klinci ne žele s tobom na tobogan.
Ček, mala ti je proslavila četvrti rođendan i još ne zna izraditi aplikaciju za iOS? Ne buraz, ne zna, jedva da zna otvoriti kanticu s plastelinom i napraviti kuglicu od njega. I zahvalan si na svakom danu u kojem tu kuglicu odmah ne pojede.
I dok ja inficiran pričama iz raznih Wireda, Business Insidera i TechCruncheva trubim doma o edukacijskom gamingu i venture kapitalu, mama, lukava kakve majke već budu, potiho malenu štiti od sveopće digitalizacije života. Kada vani pada kiša, prije nego što ja uspijem napuniti VR naočale, uzme malu za ruku pa je odvede u kazalište lutaka na “Ivicu i Maricu”. Ništa od moderne 3D ekranizacije gdje Maricu glumi Gemma Arterton s dekolteom do pupka, a Jeremy Ivica Renner bori se protiv vampira. Samo dobri stari Ivica, nestašna Marica i kuća s prozorima od čokolade.
Nakon toga često ostanu na radionici sastavljanja krpenih lutaka. Popodneva provedu u dječjoj knjižnici (sjećate se vremena kad nisi bio faca ako nisi imao iskaznicu od knjižnice) pa satima listaju slikovnice.
Nikakvi YouTube live streamovi u kojima neka klinka iz Kine pred milijunskim auditorijem raspakirava Kinder jaja, nikakav Kindle, eBay, online tržnice s biodinamičkim chia bobicama.
Njih dvije radije se skockaju, uzmu pletene cekere u ruke pa pravac na Dolac, tračat s kumicama i birat mrkvu i prokulice iz Donje Bistre. Ili stara dobra “obuci-najnoviju-jaknu-i-baci-se-naglavačke-u-prvu-lokvu-u-parku” zabava.
Pa čak i kad zbog toga cijelu večer u tišini puni perilicu za rublje blatnjavom odjećom.
Neću joj to priznati, naravno, ne da mi muški ponos, ali drago mi je što se malenu trudi zadržati analognom što je dulje moguće.
Istraživanje iz Newsweeka kaže kako šest od deset djevojčica i osam od deset dječaka svaki dan kompjutore koristi više od 120 minuta. 60 posto vremena koje provedu budni sjede zgrbljeni ispred ekrana i zbog toga već sa 6 razvijaju probleme s debljinom, nesanicom, dijabetesom i astmom.
A ona će je od toga sačuvati.
Ja šutim i čekam da mala krene na fakultet. “Evo, upisala je Filozofski, mandarinski i psihologiju arktičkih sisavaca. Pa ti nju i dalje vodaj po radionicama krpenih lutaka i Cest is the bestovima”, njurgat ću slavodobitno.
A mogla je bit čistačica robota u Silicijskoj dolini. Samo da se mene slušalo.