Problem s principima jest što ih se mora pridržavati i onda kad to baš nije ugodno, pragmatično ili uopće korisno. A zašto bi netko radio nešto na svoju štetu? I što bismo govorili za onoga koji očito inzistira na potezima koji mu donose štetu? Kako bismo ga nazvali, principijelnim ili naprosto - budalastim? Od svih mitova koji egzistiraju u hrvatskom društvu možda i najnaivniji je onaj o nužnosti moralne izvrsnosti i principijelne nepopustljivosti u obavljanju političke dužnosti.
Dakako, romantična je misao da će političari biti ljudi iznadprosječnih sposobnosti, etičke besprijekornosti, čvrstih i jasno određenih stajališta, koji će se onda u svom djelovanju bezrezervno boriti za javni interes, zagovarajući svoja stajališta bez popusta i pardona, ostvarujući pritom - recimo još i to - u najbolju ruku prosječna primanja. Problem je to što u takvoj državi vrlo vjerojatno ne bi bilo baš lijepo živjeti. Naime, ako je politika djelatnost upravljanja nekom državom - ili društvom - evidentno je da politika znači kontinuirano i stalno donošenje odluka i poteza koji nezadovoljnim čine jedan dio tog društva.
Dakle, politika u svojoj srži znači zamjeranje ljudima, a kako - barem u demokraciji - njezino obnašanje ovisi o potpori tih istih ljudi, evidentno je da dugoročno držanje vlasti podrazumijeva kontinuirano i stalno sklapanje raznih kompromisa, revalorizaciju stajališta, pristajanje na neidealna rješenja... Narodski rečeno, politika je umijeće mogućeg, a da bi nešto uopće postalo moguće, često valja uprljati ruke. Ipak, koliko god da se ta makjavelistička maksima čini samorazumljivom, u domaćoj javnosti stalno se promovira teza moralne izvrsnosti definirane kroz nužnost tajnih iskaza rigidne principijelnosti.
Kao slogan tog koncepta bavljenja politikom često se koristi rečenica pokojnog šefa SDP-a Ivice Račana "kako se izbori mogu izgubiti, ali obraz nikada". Ta izjava, i originalno izrečena kao svojevrsno opravdanje za izborni poraz, sad se često tumači kao stajalište da je važnije biti moralno besprijekoran, nego biti na vlasti. Bi li Račan, iskusni politički pragmatik, ikad mogao povjerovati u to?
Pitanje vrijednosti i principijelnosti jedno je od ključnih pitanja u politici, ali ne u formi dogmatizacije, nego kao dinamičnih kategorija kojima se upravlja i koje usklađuje u cilju postizanja što većeg benefita. U tom kontekstu, nazivati odluku Hrvatske narodne stranke da se prikloni vladi HDZ-a "političkom prostitucijom", u najmanju je ruku licemjerno. Barem od onih koji su je izrekli. Prvi koji je tu tezu lansirao bio je čelnik Mosta Božo Petrov, lik koji je ne tako davno kod javnog bilježnika ovjerio izjavu da neće koalirati ni s SDP-om, ni s HDZ-om, da bi već nekoliko dana kasnije pregovarao i s jednim i drugima, dva puta koalirao s HDZ-om, a onda izjavljivao kako se unaprijed ne odbacuje i mogućnost da koalira sa SDP-om.
Kako se ovih dana često ističe tvrdnja da je HNS dogovorom s HDZ-om prevario svoje birače, isto pitanje vrijedi i za Most. Jesu li njihovi birači glasali za stranku koja je obećala da neće koalirati ni s jednom velikom strankom zato da bi ona na koncu koalirala s objema? SDP-ovci, pak, također su se razgalamili o "sramotnoj političkoj trgovini", zaboravljajući pritom da je stranka još prije manje od godinu dana u tajnosti pregovarala o postizbornoj suradnji s HDSSB-om Branimira Glavaša. S istom strankom dogovarala se i potpora za ustavne izmjene, a tadašnji čelnik stranke Zoran Milanović izjavljivao je da ne vidi ništa sporno u zahtjevu stranke Branimira Glavaša da se "branitelji i njihove obitelji"(!?) učine ustavnom kategorijom. Je li ijedan birač SDP glasao da se - s tada osuđenim - ratnim zločincem dogovara takvo rješenje? I zašto Gordan Maras tada nije prijetio da će godinu dana hodati u haljini na šljokice?
HDZ, dakako, tada je javno izražavao zgražanje nad tom "sramotnom trgovinom", iako je samo koju godinu ranije gotovo udovoljio SDSS-u zahtjevu da se Zajednici srpskih općina dodijeli pravni status, što bi de facto bila forma autonomije područja Hrvatske, gdje Srbi čine većinu. Jesu li HDZ-ovi birači glasali za to? "Sramotnu trgovinu" spriječio je - gle čuda - baš HNS. Sad je ta stranka na tapetu zbog poteza koji bi je - lako je to moguće - mogao uništiti.
Ako se to dogodi, bit će zasluženo, kao i u suprotnom. Ipak, kako god završila suradnja HDZ-a i HNS-a, ona sasvim sigurno nije ni "povijesna izdaja", ni "najgora trgovina", niti ijedna druga hiperbolizirana kvalifikacija koja joj se posljednjih dana pridavala. Sve što se dogodilo je politika - uobičajena i već viđena. Trenutak će postati povijestan jedino ako koalicija dovede do nekih pozitivnih promjena. No, gdje je tu onda principijelnost...