Veličanstveno zdanje Filharmonije na Elbi, staklene sante usred hamburške luke, trijumf je moderne arhitekture i njemačkog kapitalizma, potentni simbol europskog uspona i, doista, europski lendmark, novi Eiffelov toranj ovog sjevernjačkog, najsjevernijeg europskog civilizacijskog vortexa, populacijskog središta regije s najrazvijenijim skandinavskim i baltičkim ekonomijama Zapada. No, dalje niz riječno ušće, gotovo izgubljen u močvarnoj delti, ne osobito posjećen, nalazi se drugi prevažan simbol europske moderne civilizacije - Ballint Museum.
Očuvane i lijepo obnovljene drvene zgrade preostale su kuće nekoć puno većeg naselja koje se zvalo - BallinStadt, Ballinov grad. Albert Ballin (1857-1918) bio je njemački brodarski magnat, direktor kompanije HAPAG i izumio je - kruzer, veliki, luksuzni, putnički brod. Druga je njegova zasluga što je izgradio sjajno urbanizirano, civilizirano tranzitno naselje s glorificiranim barakama koje je moglo primiti oko 100.000 tranzitnih gostiju - putnika u Ameriku, iseljenika. Pristojni kreveti, čista posteljina, kuhinje i blagovaonice s jelovnicima na mnogo europskih jezika, bili su namijenjeni onima koji čekaju ukrcaj za prekooceansku plovidbu. Sve se, naravno, plaćalo, i to je bio unosan, komercijalni pothvat. Na drugom kraju svijeta, ljudi iz BallinStadta stizali su u veličanstvene holove na carinskom otoku Ellis Islanda pored Kipa slobode, gdje se podjednako uredno procesuiralo useljenike i upućivalo na naredne destinacije. Kroz hamburški kompleks prošlo je ukupno - 4,5 milijuna ljudi.
Mnogo manju operaciju vodio je u Austro-Ugarskoj preko luke Rijeka britanski Cunard Line - tuda je od početka stoljeća do početka Prvog svjetskog rata iz zemalja Carevine putovalo u Ameriku do 50.000 ljudi godišnje. U Rijeci je sagrađen i Emigrantski hotel u Via Volosca (poslije Industrijska, danas Barčićeva ulica).
Muzej BallinStadt ima jako dobro promišljen postav - to nije neki sentimentalni prikaz migracija s početka 20. stoljeća, što ih evocira talijanska narodna pjesma “Mamma mia, dammi cento lire che in Ameica voglio andar…” (Mama, daj mi sto lira, jer želim poći u Ameriku). Naprotiv, vješto strukturirana “naracija eksponata” oslobađa pozitivnu energiju, budi optimizam i pokazuje kako je migracija ključ nastanka modernog svijeta - to je mobilnost zasnovana na realiziranim nadama i ambicijama, koja je podigla Ameriku i uzdigla Hamburg kao prekooceansku luku i fenomenalan njemački patricijski, pomorski i industrijski grad. Izložba je, naravno, postavljena da komentira, politizira i esejizira današnja pitanja migracije, koje konzervativci svih boja smatraju samo prijetnjom i nesrećom. Lijevi demagozi nalaze pritom priliku za iskazivanje apstraktne “solidarnosti”, iza koje se krije suprematističko profiliranje migranata kao bijednika, koje tabloidna televizija prikazuje kao gomilu odrpanaca vrijednih jedino sažaljenja, među kojima se, pritom, kriju opasni teroristi.
U stvari, sagledano iz rakursa koji nudi BallinStadt, imigranti su populacija s određenim financijskim potencijalom te budući građani i civilni lideri najbogatijih svjetskih metropola - ako se stvore odgovarajući mehanizmi za racionalni menadžment te novovjeke “seobe naroda”. Oni zapravo postoje, to su normalni mehanizmi liberalnog kapitalizma, koje danas suspendiraju etatističke procedure u funkciji politički reakcionarnog i ksenofobnog stava da je migracija nadasve prijetnja dostignutom stupnju stabilnosti i blagostanja zapadnoga društva.
Nije, naprotiv, ali sad bi to bilo teško ukratko razložiti, no u svakom slučaju, moraš primijetiti kako je ključ uspjeha imigracijskog projekta gospodina Alberta Ballina bio u tome što je emigrante na drugom kraju svijeta čekala Amerika, gdje su ubrzo postali Amerikanci, državljani najjače i najnaprednije države svijeta. Današnji imigranti s Istoka pak traže i ne mogu naći Europu, jer je nisu pronašli ni sami Europljani. Umjesto u Novi svijet, s Bliskog se istoka zato stiže u neke drugorazredne i trećerazredne nacije koje im najčešće nude socijalnu pomoć i aparthejd.
Ni preseljeni stanovnici europskih država ne mogu postati punopravni Europljani, a nekmoli imigranti iz nerazvijenih država, koje tretiraju kao homogenu masu, iako je najlogičnije izdvojiti najkvalificiranije i najsposobnije pa ih pretvoriti u građanski uzor, kao u Americi, koja je izbrisala ideju porijekla i kulturne separacije. Tek pokrenut proces europske mobilnosti kroz privremeno ili stalno odsustvovanje zbog školovanja i zapošljavanja, male europske nacije poput Hrvatske doživljavaju kao kataklizmu, a velike kao prijetnju i nelojalnu konkurenciju radne snage.
U stvari, riječ je o bolnom ali zakonomjernom procesu “europeizacije”. Činjenica da će se mnogi iseliti iz Slavonije, jako je dobra stvar za tu regiju i za Slavonce, a ne samo za Irsku. Oni koji ostanu te oni koji dođu ili se vrate u Slavoniju imat će puno bolju priliku. Zašto bi se zaostalost reproducirala, pogotovo u tom kraju koji uopće nema staro domicilno stanovništvo, nego su gotovo svi useljenici? Neki od njih stigli su u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata, a drugi u prethodnim novovjekim migracijama. Iz Slavonije bili su prethodno etnički očišćeni Židovi i Nijemci, pa su se doselili Dalmatinci, Vlaji i Hercegovci, a ako se sad ti slavonski “miješani Hrvati”, populacijska kupaža, otpute u Njemačku, dok Židovi iz Izraela stignu kao investitori u projektima navodnjavanja, neće to biti nešto loše, nego jako dobro. Takav je moderni svijet - fluidan i tranzitivan i u njemu ne postoji otok slobode na kojem se možeš u beskraj odavati lokalnom primitivizmu.
A što se tiče interkontinentalnih migracija u Europu, one su ionako odskora prestale biti velika tema - nekoliko smislenih diplomatskih i financijskih poteza u odnosima s Turskom i Rusijom te neznatno povećanje vojnog angažmana u Siriji i Iraku, te energičnija granična politika EU, stvar je riješila za nekoliko mjeseci. Kao i svi slični problemi - to nije bio moralni i moralistički problem, nego politički i tehnički, znači dogledan i rješiv. Stoga je i riješen, a tabloidni mediji sad mogu napuhavati druge epohalne ugroze. Od ebole nema ništa. Možda ponovno buđenje europskog fašizma?