TVRDOGLAVE ČINJENICE

Možda je vrijeme da šef SDP-a promijeni broj mobitela, ugasi Twitter račun, mail podesi na 'out of office' i potraži rabljeni blesimetar...

Zagreb, 280417. Markov trg.
Sabor.
Izjava za medije Davora Bernardica predsjednika SDP-a.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Šef SDP-a možda bi trebao slijediti Karamarkovu strategiju i prestati davati intervjue, prestati govoriti u Saboru, odnosno posvetiti se "stranačkom radu na terenu"

Inherentno je neprirodna pozicija medija da se više bave potezima šefa oporbe, nego onih koji obnašaju vlast. Ne radi se tu samo o činjenici da su postupci onoga koji ne drži vlast - dakle sposobnost da svoje najave, planove i ideje realizira - suštinski slabo relevantni, nego i o svojevrsnom realitetu političkog sustava. Barem ovakvog kakav je u Hrvatskoj. Naime, kako je ovdašnja politička kultura i dalje nedovoljno zrela za uvođenje prakse sustavnog oporbenog političkog rada, definiranog kroz formiranje Vlade u sjeni ili nekog sličnog tijela, djelovanje političke opozicije uglavnom je svedeno na niz nekoherentnih, nekoordiniranih inicijativa, često i posve ekscentričnih prijedloga, nam ijenjenih isključivo za privlačenje medijskog interesa. Taj modus operandi razlog je zašto se kao inicijative u većem dijelu oporbenog mandata u javnost plasiraju ideje poput gradnje podmorskih tunela do jadranskih otoka ili podizanja umjetnih otoka s vjetroelektranama u hrvatskim teritorijalnim vodama, a onda se neposredno prije izbora javnosti ipak predoči nešto (ne puno) ozbiljniji izborni program. Imajući to na umu, žestoka paljba pod kojom se od svojeg dolaska na čelo SDP-a nalazi Davor Bernardić sasvim sigurno nije normalna situacija.

Međutim, Bernardić - pokazuje to svakog dana - nije baš normalan političar. U subotu je prisustvovao stranačkom druženju u Špišić Bukovici, pa otamo napao Vladu zbog namjere da uvede obveznu naplatu članarine u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. No umjesto da se zaustavio na toj, posve razumnoj i opravdanoj izjavi, Bernardić je ničim izazvan pozvao Vladu da uvede nižu, diferenciranu stopu PDV-a na hranu proizvedenu u Hrvatskoj.

Nije trebalo dugo čekati da se na njega sruči tsunami kritika raznih komentatora koji su upućivali na općepoznatu činjenicu da je takvo favoriziranje u Europskoj uniji strogo zabranjeno. Zar Bernardić to ne zna? Ili ga je netko krivo konzultirao? Ili je to bio neplanirani istup, plod trenutačne inspiracije? Problem je u tome što šefu SDP-a to nije prvi put. U ožujku je nastupajući na jednom okruglom stolu predložio ustavnu reformu kojom bi se ovlasti predsjednika povećale na način da bi "koordinirao tri ministarstva, birao ministre" - čime bi bio stvoren sustav kakav ne postoji nigdje u svijetu. I tada se kasnije u stranci komentiralo da su mu Peđa Grbin i Arsen Bauk pripremali "brief" za nastup, u kojem takvog prijedloga nije bilo. I nastupajući na televiziji "izlazio je iz scenarija", kao kad je zbrajajući mandate papirom i olovkom pokušavao uvjeriti novinarku N1 televizije da HDZ ne može skupiti većinu. A društvene mreže? U jeku propasti Agrokora apelirao je na potrošnju domaćih proizvoda, slikao se s glavicom kupusa i Dorina čokoladom, navukavši na sebe porugu javnosti i bijes svih ostalih proizvođača čokolade osim Kraša. U jeku pucanja koalicije između HDZ-a i Mosta komentirao je kako je "Zagreb lijep po kiši". S Jadrankom Kosor se na Twitteru svađao oko pravopisa. Doista. Rezultat takvog djelovanja bio je vidljiv u zadnjem Crodemoskopu - istraživanju javnog mnijenja - gdje je zauzeo 11. mjesto na listi najpopularnijih političara, s ukupno 1,8 posto glasova. Možda još i bolnija činjenica je da ni na listi najnepopularnijih nije baš visoko plasiran. Bernardić iz dana u dan postaje sve više irelevantan.

A to nije dobro. Jer, koliko god to trenutno izgledalo nemoguće, taj čovjek bi u ne tako dalekoj budućnosti mogao postati hrvatski premijer. Ne treba se tu previše zvijezda poklopiti. Zamislite samo krah državnih napora da se spasi Agrokor, milijarde kuna odštete koje padaju na leđa poreznih obveznika. Zamislite tihe sankcije Europske unije zbog neprovođenja arbitražne presude oko granice, zamislite neki nemili događaj koji bi poremetio turističku sezonu, zamislite novu recesiju koja bi se iz Europe slila i u Hrvatsku, ugrožavajući financijsku stabilnost zemlje.

Ne tako davno, parlamentarne izbore u Hrvatskoj je osvojila stranka pod vodstvom anketno najnepopularnijeg političara u Hrvatskoj. Kako je Tomislavu Karamarku to uspjelo? Jednostavno. Veći dio oporbenog mandata nije se pojavljivao. Nije govorio u Saboru, nije išao na okrugle stolove, nije davao televizijske intervjue. Kad se osokoljen uspjesima u kampanji počeo javno pojavljivati, nastao je Most. Vodeći se tim primjerom, možda je vrijeme da se Davor Bernardić posveti "stranačkom radu na terenu", promijeni broj mobitela, ugasi Twitter račun, mail podesi na "out of office" opciju i na eBayu potraži rabljeni blesimetar. Navodno ih baš rashoduju iz Bijele kuće u Washingtonu. Novi stanar ne želi ih koristiti...

ELIPSO

Izdvajamo