Možete li zamisliti da vas na vratima Raja, s osmijehom tople duhovne ljubavi, dočeka homoseksualno, biseksualno, odnosno transseksualno čeljade, pa makar u formi čiste duše? Skandalizira li vas to? Ili pak smatrate da u Raju duše tako i tako nemaju više zemnih potreba ni nagona, pa tako ni za tjelesnom ljubavlju, da su bespolne, pa je onda sasvim svejedno čemu su bile sklone u zemnom životu pošto su, očito - našavši se u Raju - sebi izborile vječno spasenje.
Pa mogu odgovoriti, poput udovca u vicu koji umire i na vratima Raja zatiče suprugu koja mu sva blažena (a da kakva bi inače mogla biti u Raju?) kaže: "Eto te napokon, bit ćemo odsad skupa svu vječnost!", a on, s podjednakim blaženstvom, objašnjava: "Zar si zaboravila? Zakleli smo se na vjernost dok nas smrt ne rastavi!" I odlazi svojim putem, u nove avanture rajskog blaženstva. Dakako, u vicu.
Tko još pamti bazni vjeronauk (barem onaj koji smo slušali u sakristiji, u ona mračna vremena kada su u crkvu išli samo vjernici, pa ni oni ne baš svi, kada vjeronauk nije bio običajna školska obaveza) pamtit će i to da je to stanje bez tijela samo privremeno, tranzitorno, za ovo - u usporedbi s vječnošću - veoma kratko vrijeme do smaka svijeta i sudnjega dana, kada će nastati "novo Nebo i nova Zemlja", a pravedni i blaženi će uskrsnuti u svojim tijelima, kako se ponavlja u Vjerovanju, pa makar što se s njima, naime tijelima, događalo i dogodilo u međuvremenu.
Užasno pitanje, poglavito za one koji trape svoje tijelo dijetama (ne mislim samo na hranu, nego i na druge potrebe - sv. Ivan Pavao II jednom je savršeno logično objašnjavao da se na uzdržanost možemo priviknuti samo uzdržavanjem - ajde, dobro, od seksa, ali od ugljikohidrata?; imat ćemo nepce i želudac, zar će biti vraćeni uzaludno, bez želje za sočnim zalogajom, makar za kruhom, tom nesavladivom grešnom strasti pretila starca?). Ili će dio rajskog aranžmana biti tijelo Apolona Belvederskoga, s kornjačom i ljubavnim ručkama (onima sa strane)?
Pitate li se što je bezvjercu naspjelo da vas u tužan ponedjeljak, blau Montag, davi s tijelom u Raju i LBGT dobrodošlicom na Bisernim Vratima, odgovorit ću da ideja nije moja, nego nekoga katoličkog svećenika, isusovca, o. Jamesa Martina, koga je baš Vatikan prošli mjesec angažirao kao savjetnika za pitanja osoba i zajednica uvrštenih u akronim LBGTQ.
Upravo on je Walteru Maczynskome rekao, s toplim osmijehom: "Možda ćete se iznenaditi ako Vas u Raju pozdrave muškarci i žene LBGT". A na svom profilu u Facebooku je nježno upozorio da su neki od voljenih i poštovanih svetaca Rimske Katoličke crkve "vjerojatno bili homoseksualni".
Ta tvrdnja je zblanula i sablaznila dio pravovjernih. "Um… To je šala, nije li? Neka mi netko, molim vas, kaže da je posrijedi parodijski račun i da to ne dolazi zaista od katoličkog svećenika", zavapio je na Twitteru o. Matt Bozovsky. "Ne, ja sam zaista katolički svećenik u dobru stanju koji stoji uz marginalizirane. Ovdje je nešto milosrdne ljubavi, oče", odgovorio je o. James.
"Vjerujete li Vi u Pakao?", glasilo je na Facebooku pitanje o. Jamesu, intonirano s blagim okusom upozorenja. "Vjerujem u pakao, ali ne vjerujem da ljudi onamo odu jer su LBGT. Biti LGBT nije po sebi grešno - i to je dio katoličkog nauka. Uistinu, Crkva je pozvana, po riječima svog Katekizma, tretirati osobe LBGT 's poštovanjem, suosjećajno i osjećajno'. Katolici LBGT su pozvani, kao i svi ljudi, voditi dobre i svete živote. Ljude u Pakao vodi (barem tako tvrde evanđelja) prezir spram Isusovih zapovijedi da vole, opraštaju i skrbe za siromahe. A u Nebo nas vode (opet po evanđeljima) ljubav, oprost i milosrđe. Na temelju toga, budući da sam doznao postignuća svetih ljudi LBGT, vjerujem da je Nebo puno tog svijeta", prisnažio je o. Martin.
Ne možemo birati, čitao sam nedavno nekoga istaknutog katolika, u kojem ćemo spolu i tijelu biti rođeni, s kojim sklonostima, u kojoj naciji - ali sami odlučujemo kako ćemo život proživjeti, hoćemo li drugima nanositi zlo ili donositi dobro (ne zabravimo da je, u Katoličkoj crkvi, Drugi vatikanski koncil unio i grijeh propustom).
Što se to tiče potpisanog nevjernika?
O da, tiče me se, čak i više nego vjernika, jer nemam nade u bolji svijet, nego se nadam da bi bolji imao biti ovaj svijet i ovaj život, neponovljiv i jedini, ne samo za me, nego za moje bližnje, za sav svijet (eno mi je jedan Maori ušao u svojtu, nema geografskih granica preko kojih netko nije bližnji).
Papa Frane je prekjučer u avionu našao potrebnim citirati nekog znanstvenika koji mu je rekao: "Ateist sam, a molim Vas za uslugu, recite kršćanima da više vole muslimane." "To je mirovna poruka", komentirao je Papa.
Boga može biti ili ne biti, Raja i Pakla podjednako, ali ako se ljudi mrze, to je već pakao na Zemlji, a ako se vole, poštuju i pomažu, to je barem predvorje raja. Tu mi je bliži jezuit Martin nego sektaš makar koje ideološke fele, koji druge ljude isključuje ili odbacuje radi svojstava na koja nisu utjecali, odnosno sklonosti koje drugome ne nameću ni nasiljem ni ucjenom.