Prije nekoliko mjeseci susrela sam se s noćnom morom svih novopečenih vlasnika kućnih ljubimaca: kako, za Boga miloga, među kilometrima polica sa suhom psećom hranom odabrati onu od koje mojem štencu neće izrasti treće uho a da pritom ne moram podići kredit?
Imala sam, doduše, psa i prije ove nove beštije, ali mrcina je 15 godina konzumirala uvijek isti tip kroketa pa mi je nekako promaklo da je u desetljeće i pol industrija pseće hrane rasla stopama bržim i od omraženih farmaceuta.
Evo, gledam i sada internet stranicu jednog ZOO shopa.
U ponudi imaju 70 brandova suhe hrane koja svaka nudi onda još 15-ak diferenciranih proizvoda - ovisno o dobi, potrebi i aktivnosti psa, vrsti mesa pa čak i pasmini - što bi, onako od oka, značilo najmanje tisuću vrsta samo suhih kroketa, ne računajući onda još grickalice, konzerve, paštete i svu ostalu prehranu za ljubimca.
Hoćeš koncept “cijelog plijena”?
Bez žitarica?
Isključivo meso?
Ili je Fido vegetarijanac?
Iskreno - ne znam, a ne pomažu mi ni deklaracije o sastavu, s obzirom na to da se u pseću nutricionistiku razumijem otprilike kao i u sanaciju prsnute aorte.
Pomoć zato tražim od profesorica Nore Mas sa Zavoda za prehranu i dijetetiku životinja, ali i u francuskom časopisu za zaštitu potrošača “60 milijuna” koji su 2011. godine napravili ekskluzivno istraživanje: analizirali su sastojke i deklaracije 25 vrsta suhe hrane za pse kako bi istražili ima li u hrani mikotoksina, kakvi su omjeri proteina i ugljikohidrata, ima li dovoljno ili previše masnoća, ali i treba li pse uopće hraniti po proizvođačevim normativima.
Tamo otkrivam kako je industrija pseće, posebno one bolje, premium hrane eksplodirala negdje 2000. godine kad je Nestle na tržište izbacio Purina one Range obećavajući pritom svašta - od bolje dlake, probave, zubiju, stolice pasa.
Otada do danas pseća se hrana gotovo na tjednoj bazi “unapređuje” zahvaljujući novim spoznajama o utjecaju hrane na cjelokupno zdravlje vašeg ljubimca iako mnoge od njih uopće nemaju uporište u znanosti ili se potpuno pogrešno shvaćaju.
Primjerice, jedno od mišljenja je da kupac koji svojem psu želi dobro obavezno mora birati hranu sa što više proteina, zbog čega većina proizvođača ovu informaciju rado ističe na prednjoj strani pakiranja.
“Proteini doista jesu važni, ali ne toliko njihov postotak, koliko njihovo podrijetlo i kvaliteta. Primjerice, krv je veoma bogata proteinima, ali taj protein nije kvalitetnog podrijetla pa postotak bjelančevina u ukupnoj hrani, ako ne razumijete njihov sastav, ne govori puno o kvaliteti psećih kroketa”, pojašnjava profesorica Mas.
Francuzi su, pak, u svojem istraživanju kvalitetu proteina uspoređivali s količinom kolagena koji, u odnosu na bjelančevine, ne bi trebao prelaziti 15 posto.
Od 25 uzoraka, taj su kriterij zadovoljile samo četiri vrste hrane: Hills active longevity adult 7+ i Hills healthy mobility adult, Ultima Affinity za odrasle te Ultima Affinity senior, dok je u uzorcima hrane Casino Adult pronađeno kolagena u iznosima od čak 36,9 posto.
Nadalje, treba znati čitati i informaciju o količini masnoće koja je za psa svakako bolji izvor energije od ugljikohidrata, ali je u hrani ne smije biti previše, odnosno premalo.
Francuzi tvrde da bi to trebalo biti u granicama između 12 i 20 posto pa se hrana izvan ovih gabarita praktično ne preporučuje.
Svaka deklaracija pseće hrane redovito sadrži i informaciju o količini pepela, odnosno minerala koju svaki pas redovito mora unositi u tijelo.
Hrana koja u sebi sadrži više od 10 posto pepela u konačnici bi mogla biti štetna za bubrege psa, koji ne mogu eliminirati višak minerala, a previše pepela smanjit će i probavljivost psećeg kroketa, što su Francuzi detektirali kod tri analizirana uzorka (hrana Casino, Dia i Lydog).
Posebna pažnja na kraju je posvećena preporučenim dozama koje proizvođači specificiraju na svojim pakiranjima.
Francuzi su za primjer uzeli odraslog psa teškog 10 kilograma, nekastrata, koji bi dnevno u organizam trebao unositi 670 kalorija.
Uzevši ovo u obzir, pokazalo se da više od polovice analiziranih kroketa ima za 10 do 20 posto uvećanu dnevnu dozu - kako bi vas natjerali da što brže potrošite hranu, a da se to pritom na Flokiju što manje vidi. Ne stide se usput na hrani specificirati dodatke za koje ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da imaju utjecaj na zdravlje vašeg psa - poput, recimo, chonodroitina - a sve s namjerom da vas što brže namame kako biste za svojeg ljubimca odabrali baš njihov proizvod.Doista, istraživanje zaklju čuje kako ne postoji baš nikakav objektivan razlog da prehrana vašeg psa, ovisno o tome koju hranu birate, u godišnjoj cijeni (računica se odnosi na Francusku) varira između 136 i 1102 eura, što je razlika od gotovo deset puta.
Uglavnom za novčanik, a nešto rjeđe za zdravlje vašeg psa.