OŠTRI REZOVI

Najveća bračna izdaja je ona u kojoj se žena izdaje radi fotelje

Emica Elveđi / CROPIX

Alojz Tomašević

Taj je brak, po svemu sudeći, gotov. Šteta, uvijek je loše kada se veze prekinu i ljudi raziđu, ali je mnogo puta to bolje za sve. Osim, ako se supružnici Tomašević ipak ludo vole pa prijeđu preko svih svađa i zlostavljanja koja su imali i nastave svoj brak. No, to je njihova stvar i realno je nepristojno i nelagodno zavirivati u nečije odnose sve dok se iz njih ne čuju povici upomoć. Danas je istekla desetodnevna policijska zabrana prilaska Alojza Tomaševića, HDZ-ova slavonsko-požeškog župana, žrtvi svog napada, supruzi Mari. Žrtvom ju definira policija, da ne ispadne kako se manipulira riječima. Policija u svojim zapisnicima to ne radi, ne manipulira. Pokušavaju ustanoviti činjenice i prema njima definirati stvari. Neki je dan i župan Alojz Tomašević odlučio dodati svoju verziju istine pa ispričao ono što je njemu bitno da se zna o noći kada je njegova supruga otišla u policiju s podljevima na tijelu.

To s podljevom je isto tako činjenica, ustanovio ju je liječnik, na temelju nje je policija podnijela prijavu protiv župana tretiravši ga kao osobu koja je nanijela tjelesne ozljede supruzi. Ona je ispričala kako ju je ošamario i gurnuo, a to se poklapa s onim što je uočio i liječnik.

- Ponavljam, nisam bio nasilan. Stoga nije korektno tendenciozno tumačiti neprovjerene informacije, pa čak i liječnički nalaz supruge koji potvrđuje moje riječi, a ne suprotno kako se nastoji prikazati - rekao je pak Alojz Tomašević pozivajući se na pravo da ne bude javno proglašen krivim prije nego što to ustanovi neki sud. Pritom je dodao i sljedeće: - Vjerujem da je sada svega svjesna i moja supruga i mislim da je podlegla manipulatorima iz suprotnih političkih tabora.

Onih koji su zbog izbornog gubitništva duboko frustrirani i pokušavaju prizemnim putem ostvariti ono što ne mogu legalnim političkim procesom - izjavio je kao da je najnormalnija stvar na svijetu da politički suparnici nagovore ženu ili muža da javno, lažno optuži nekoga s kime dijeli život. Jer su valjda mentalno labilne osobe. Pa je takva valjda i njegova supruga bila kada je s masnicama otišla liječniku i nakon toga u policiju. Jer su svi, od prvog bolničara do liječnika i onih u policijskim uniformama lakovjerni mulci koji će nasjesti priči žene koja im navečer uleti s pričom kako je otišla iz svoje kuće u hladnu noć da bi izvodila viceve s doktorom i murjom.

Da, noći su već hladne, prosječno lijena osoba ne bi izašla van ako nema osobit razlog. No, premlaćena i uplašena žena ima sve razloge svijeta biti izvan sebe i u histeriji zbrisati pred muškarcem koji ju mlati. To što ovoga poznaje, jer joj je muž, ne čini ga manjim nasilnikom, čak je stvar podlija jer koristi i to što joj je blizak, što se sve događa u njihovu domu, što računa na njen prirodan stid pred skandalom i što zna da je ona cijelo vrijeme svjesna da će, ako stvarno izbije skandal, to njega možda koštati karijere. Ovo su sve manipulacije kojima se kućni zlostavljač koristi, bio župan ili ne.

To je ono što stvara statistiku iz koje proizlazi da žene dugo trpe prije nego što se usude priznati da imaju nesreću i da su izabrale osobu koja se nije u stanju kontrolirati. Nasilnici nemaju nacionalnu ni stranačku pripadnost, niti njihovo obrazovanje mijenja bitno na toj činjenici, da bude jasno. Nasilnici su nasilnici iz mnogih razloga, neki nastanu jer su i sami bili izloženi nasilju i kao takvi ga prihvatili, njima je to model ponašanja pa, u stvari, samo nastavljaju nasilnički krug, prvenstveno u okruženju svoje obitelji. Zato je, u stvari, bitno zapamtiti i inzistirati na kažnjavanju Alojza Tomaševića. Sudskom i stranačkom.

On svoju ženu predstavlja labilnom osobom s kojom se može manipulirati radi političkih ciljeva i navesti je da svog muža optuži za nasilje koje ne postoji, nego im je samo brak u komi. Koga briga za njihov brak, realno? Ali, sve bi trebalo brinuti ako znamo za nasilnika. Osobito, ako je riječ o osobi koja ne razumije što znači pojam odgovornosti i koja će, da bi zaštitila svoju poziciju, uglednu fotelju, službeni auto i utjecaj, čak i vlastitu suprugu prikazivati povodljivom. Nema veće izdaje. Da je izdao domovinu zbog žene, to bi se zvalo ljubavlju, ovo je najniža i najveća izdaja. Mogao je okončati brak bez toga. Takvog bi se karaktera trebalo čuvati, pa bi se čak i HDZ-ovci morali brinuti o tome koga imaju u svojim redovima i koga nude biračima.

A ovaj ne razumije ni što znači poštovati zakon. To je nezgodno ako ima, npr., mogućnost odlukama raspolagati tuđom imovinom, novcem građana.

- Što se tiče oružja u mojoj kući, ono je legalno. Radi se o lovačkoj puški, a ja sam lovac. Pa, iako znam da pravno nisam u pravu, čak i pištolj za koji nemam dozvolu jer sam ga dobio na poklon u Domovinskom ratu i previdom zbog protoka vremena zaboravio - rekao je o ilegalnom naoružanju. Taj alibi, "legalno je iako nisam pravno u pravu, a i zaboravio sam", govoreći o kaznenom i opasnom djelu, posjedovanju oružja, sasvim je dovoljno da bi ga se pustilo da ode. Prvo na sud. Jer čovjek koji misli da je ilegalni pištolj legalan ako ga je zaboravio, ima vraški ozbiljan pomak u shvaćanju.

ELIPSO

Izdvajamo