Kakvi god bili motivi napadača, atentat na Zdravka Mamića zaslužuje osudu ne samo onog dijela javnosti koji podržava stvarnog šefa hrvatskog nogometa, nego i većine koja misli sve najgore o savjetniku GNK Dinamo.
Zapravo je besmisleno uopće objašnjavati kako je nedopustivo nasilje bilo kojeg oblika i nad bilo kime, ali u permanentno traumatiziranom hrvatskom društvu i ovo treba neprekidno ponavljati.
Tome svjedoče internetske vulgarnosti na račun novinara i komentatora, koji su početkom ovog ljeta osudili napad na Mamića, koji se dogodio na Braču, a tip koji ga je nokautirao, jadno i s leđa, proglašen je pravednikom na društvenim mrežama.
Da netko nokautira nekog ministra ili biskupa, a onda na internetu stekne klub sljedbenika, prilično je sigurno da bi policija poduzela mjere protiv osoba koje virtualno podupiru nasilje. Ali sigurnosne službe u Hrvatskoj nerijetko djeluju selektivno, jednima pružajući punu zaštitu, a drugima tek kad dogori do noktiju.
Zdravko Mamić je bogat i upješan čovjek, ali sigurno nije uzor. Previše je sumnjivih transakcija i nekulturnih javnih ispada povezano s njegovim imenom, a u zadnjih godinu dana od njega se distancira i vladajuća politika, s čijim vodećim ljudima je dugo bio jako blizak. Ista je slika gdje god se pojavi, aplaudira mu nekoliko desetaka njegovih intimusa, a vrijeđaju stotine i tisuće ostalih. Među ostalim i jer se, za razliku od mnogih koji su se također obogatili u tranzicijskim godinama, nije uspio kultivirati, nego i on sipa uvrede na račun onih koji razmišljaju drukčije.
Pravosuđe je griješilo kada nije procesuiralo takve Mamićeve eskapade, međutim, država i društvo moraju braniti fizički i svaki drugi integritet i osoba koje većina ne simpatizira.
Zato sada Zdravko Mamić treba dobiti svu pomoć, od medicinske do policijske. A zbog niza razloga, bilo bi dobro otkriti tko je pucao i s kojim motivima.