Zlatko Hasanbegović nije imao petlje da na Predsjedništvu HDZ-a digne ruku protiv kandidature Drage Prgometa za gradonačelnika Zagreba. Kao što nema srca ni odvažnosti da otvoreno stane uz svoju prijateljicu Brunu Esih. Njegova je hrabrost taman tolika da se s njom naslikava po kafićima, da joj možda na uho šapće o svojoj bezuvjetnoj podršci, a javno daje tek uvijene izjave kako će se “kada dođe vrijeme, izjasniti o potpori Bruni Esih”, koja je, kako će reći, najbliža njegovim uvjerenjima. Kada dođe vrijeme? U međuvremenu balansirat će i čuvati svoju poziciju u HDZ-u, junački prethodno gurnuvši u politici potpuno neiskusnu jaranicu, najbližu njegovim uvjerenjima, da za njega pokuša dobiti neke bitke.
Premda je najavila kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba, Brunu Esih - ako je suditi po izjavama i intervjuima koje tim povodom daje - uopće ne zanima ni Zagreb ni gradski problemi. Ona se zapravo kandidira za jednu posve drugu funkciju. Funkciju liderice HDZ-a. Esih, doduše, nije članica stranke, premda su joj, kako se netom s vrha HDZ-a moglo čuti, vrata uvijek bila otvorena. Ali to nije jedina nelogičnost koju je ovih dana demonstrirala. Lokalni izbori u gradu Zagrebu tek su sredstvo za ostvarenje utjecaja u stranci, manje njenog, a mnogo više nekih tajnovitih krugova koji su je politički izmislili i sada je kao svog trojanskog konja rentaju. Poletarka u politici zapravo pokazuje namjeru reketariti Andreja Plenkovića. Riječ je o desnom desantu na HDZ.
Bruna Esih nije ponudila ni jednu jedinu ideju koja se tiče Zagreba. Samo se deklarirala kao protivnica Milana Bandića. Premda mu zapravo pomaže, jer radi na mrvljenju HDZ-ova biračkog tijela. Ali je razvila čitavu lepezu desničarski nabrijanih ideoloških tema s kojima je ušla u politiku. Samu sebe predstavlja kao lidericu autentičnog HDZ-a. Ona je, kao, nositeljica izvornih HDZ-ovih vrijednosti, za razliku od legalno izabranog rukovodstva stranke, koje će optužiti za vođenje jalove politike i potpunu nesinhroniziranost s političkom voljom HDZ-ova članstva. Zato neskriveno traži HDZ-ove glasove. Prilično čudno s obzirom na to da i HDZ i njegov šef jako dobro kotiraju u javnosti. Plenković je više nego uvjerljivo pobijedio na stranačkim, a zatim i na parlamentarnim izborima te je uspostavio uglavnom stabilnu vlast. Njegov osobni rejting, kao i rejting HDZ-a trenutno su na respektabilnim visinama.
Međutim, Bruna Esih implicira da upravo ona - a ne Andrej Plenković ili Drago Prgomet kao njegov kandidat za gradonačelnika Zagreba - predstavljaju glas pravog HDZ-a. Skoro da će samu sebe proglasiti nasljednicom i nastavljačicom izvorne politike Franje Tuđmana. Premda njeni politički stavovi nemaju mnogo veze s politikom prvog hrvatskog predsjednika. Čak su joj u nekim aspektima dijametralno suprotni. Komunistički zločini, lustracija, progon Josipa Broza Tita i njegova nasljeđa - to je set tema po kojima je gospođa Esih jedino poznata i koje sada, ulazeći u kampanju, evidentno forsira.
Za razliku od utemeljitelja HDZ-a koji nije dopuštao lustraciju, nego je pod egidom nacionalne pomirbe ustaše amalgamirao s udbašima. Suprotno Esih, koja bi Tita protjerala s njegova trga u Zagrebu, Tuđman ga nije dao dirati. Nazivao ga je jednim od najvećih europskih državnika u vrijeme Drugog svjetskog rata, zaslužnim da se Hrvatska našla među silama pobjednicama, kao i za stvaranje ustavnog i pravnog okvira koji je omogućio njeno državno osamostaljenje 1990. Naravno, to ne znači da je svaki Tuđmanov stav bio ispravan, ali bio je mnogo analitičniji od sljepačkog povijesnog revizionizma koji se u njegovo ime danas servira. Svakako, militantni antikomunizam Brune Esih nemoguće je smatrati njegovim zakonitim nasljednikom. To je prijesna laž koja se naivnoj publici pokušava ucijepiti.
Bruna Esih sa svojim radikaliziranim političkim stavovima nije čuvarica i pronositeljica politike Franje Tuđmana, nego je nastavljačica politike Tomislava Karamarka. Zajedno sa svojim jednojajčanim ideološkim bratom blizancem Hasanbegovićem. Isti krugovi koji su svojedobno politički upogonili Karamarka, gurnuli su i politički potpuno nepoznatu znanstvenu novakinju predsjednici države da je zastupa u Bleiburgu. Bruna Esih i njeni istomišljenici imaju pravo biti nezadovoljni zaokretom kojim se Andrej Plenković odmakao od Karamarkove politike ne samo verbalnog građanskog rata. Ali, evidentno je da ona, tražeći HDZ-ove glasove, ide protiv HDZ-a i njegova aktualnog rukovodstva. Doslovce je gurnuta u izbore ne bi li svojim licem svetice okrenula HDZ-ov kotač unatrag. Dok Crni Tomo po svijetu traži saveznike i najavljuje povratak u politiku.
Izborna bitka za Zagreb zapravo je bitka za HDZ. Kandidiranje Brune Esih ima barem tri cilja. A ni jedan od njih nije da ona zaista postane gradonačelnica. Sama priznaje kako bi smatrala velikim uspjehom da u Skupštini grada osvoji pet mjesta, a i tri bi bila puna šaka brade. Prvi je cilj zaustaviti preslagivanje HDZ-a po mjeri Plenkovićeve politike desnog centra. Ljuta se desnica mobilizira da bi onemogućila tu promjenu. Kandidiranje umjerenog Drage Prgometa bilo je poput crvene krpe. Ne samo da nisu uspjeli nametnuti svog kandidata, nego su se osjetili ugroženima, nakon što je Plenković pokazao da lokalne izbore smatra alatom za razgrađivanje Karamarkovih struktura. Poput vatre planuli su panikom, tvrdeći da se sprema amputiranje HDZ-ova desnog krila. Kandidiranje navodno nezavisne Esih, iza koje stoji ne samo prijatelj Hasanbegović, nego mnogo moćniji zdrug ideoloških bojovnika, zamišljeno je kao sredstvo opstrukcije Prgometova izbora, odnosno političke i kadrovske rekonstrukcije HDZ-a.
Drugi je cilj postići rezultat bolji od Prgometova ili barem na razini njegova izbornog skora. U najgorem slučaju podjelom HDZ-ovih glasova, lomljenjem jednog dijela tog korpusa, umanjiti njegove izborne šanse. Bruna Esih radi direktno protiv interesa HDZ-a. Cijepa i rastače HDZ-ovo biračko tijelo. Cilj je pokazati da Drago Prgomet, kao ekstenzija i personifikacija Plenkovićeve politike u zagrebačkom HDZ-u, ne uspijeva dobaciti do očekivanog respektabilnog izbornog rezultata. Njegovo nasukavanje ili podbačaj osnažili bi kontra stranu u HDZ-u.
Treći je cilj što boljim rezultatom Brune Esih i osvajanjem nekoliko mjesta u Skupštini grada, što je sredstvo trgovine, izvršiti pritisak na Plenkovića i iznuditi prekrajanje njegove političke agende. Neće Hasanbegović i kompanija, čak ni u slučaju izbornog uspjeha, formirati nikakvu novu stranku, nego će pokušati osvojiti i preusmjeriti HDZ. Sačuvat će svoje pozicije u partijskoj okomici i cijeli HDZ vući udesno, uvaljujući mu kao kukavičje jaje već jednom poraženu Karamarkovu politiku.
Bruna Esih voli se predstavljati kao da ima privilegirano mjesto u srcu naroda. Govoreći o svojim izbornim šansama kaže da “više vrijedi pet minuta u srcu naroda nego sto godina uz postojeću političku elitu”. Ali ona je dio političkog establišmenta i postala je to gotovo bez ikakvih osobnih zasluga. Istina, na parlamentarnim izborima pobrala je respektabilan broj preferencijalnih glasova, ali na listi HDZ-a. Bez stranačkog poguranca ne bi ni ušla u Sabor. Kao što su pred vratima parlamenta ostali i drugi dileri ekstra desničarske retorike. Sada je odlučila utrčati u utakmicu protiv stranke koja ju je politički stvorila, a u korist interesnih skupina koje krije kao zmija noge. Otvorila je nesmiljenu bitku na desnici. Bruna Esih protiv Andreja Plenkovića - na to se danas svodi taj izbor. Avanturom kandidiranja za gradonačelnicu Zagreba njeni joj prijatelji nisu napravili uslugu. Grubo će je zapravo iskoristiti. Pretvarajući je u monetu za političko potkusurivanje.