Francuski predsjednik Emanuel Macron nije slučajno izabrao trenutak za iznošenje dugonajavljivanih prijedloga o reformama Europske unije. Učinio je to samo dva dana nakon njemačkih izbora i dva dana prije neformalnog sastanka šefova država ili vlada EU. U gotovo dvosatnom govoru pred studentima, što je namjerno odabrano jer je govorio o budućnosti, Macron je iznio brojne ideje. Realizacija nekih od njih je nužna i hitna, jer se bez toga EU neće moći djelotvorno nositi s izazovima, no neke su teško izvedive. Uniji doista treba zajednički sustav azila, veća suradnja u obrani i sigurnosti, proširenje ovlasti zajedničkom europskom tužitelju...
Ali neke ideje, poput one da se broj članova Europske komisije smanji na 15 te da se ubuduće polovica zastupnika u Europskom parlamentu bira na transnacionalnim listama, teško će proći. Macron je u pravu kad kaže da je Unija postala preslaba, ali da je i takva jedina koja može dati odgovor za budućnost. Ipak, problem je kad bilo koji francuski predsjednik ili njemački kancelar kažu da Uniji nedostaje “zajednička strategija”. Jer mnogi u tome vide poruke da takva strategija mora biti zajednička njemačko-francuska, a da joj se drugi trebaju priključiti.
Iako se isprva čini da u Macronovu i Junckerovu govoru ima mnogo sličnosti, vidljiva je jedna razlika u pristupu. Primjerice, oko eurozone, zajedničkih obavještajnih tijela za djelotvornu borbu protiv terorizma, ali i organiziranog kriminala. I jedan i drugi govore o eurozoni, žele funkciju zajedničkog ministra financija eurozone, ali Juncker je upozorio da je euro zamišljen kao valuta cijelog EU, a ne samo nekih članica. Juncker je spominjao reforme institucija EU. Kao i Macron, mada ne tako snažno, podržao je ideje o zajedničkim transnacionalnim listama na izborima za Europski parlament, ali za razliku od Macrona, on nije spominjao smanjenje broja povjerenika EU. Predložio je pak spajanje funkcije predsjednika Europske komisije i Europskog vijeća.
Za smanjenje broja članova EK potreban je konsenzus u Vijeću, dakle pristanak svih država članica. A to će biti teško. Mnoge su države, upravo time da svaka ima pravo na jednog povjerenika, dobile jamstva da će ih se tretirati jednakima. Premda je Macron pozvao države osnivačice Unije da prve odustanu od povjerenika, mnogi se boje da bi se poslije Komisija pretvorila u tijelo koje bi radilo u interesu većih članica, a ne svih. Ako je Macronov cilj smanjiti birokraciju, u mnogim bi krugovima za to mogao dobiti potporu. No, sve treba dodatno razraditi jer se ne može Komisiji davati nove ovlasti, nove zadaće, a da se smanji.
Macronova poruka da Europski parlament ne treba shvaćati kao mjesto gdje se nastavlja nacionalna politika točna je i potrebna. No, tako će biti sve dok se zastupnici biraju prema domaćim zakonima. Ideja da se neki biraju na transnacionalnim listama može proći samo ako se radi o malom broju, no bude li se tako birala polovica zastupnika - teško. U tom bi slučaju izlazak na europske izbore mogao biti i manji nego što jest. U svakom slučaju, Macron je iznio toliko ideja da će EU biti bolji već ako se realiziraju samo neke od njih.