Usred ove ljetne histerije radije udaram kontru. S jedne strane histerični eskapizam, bijeg na more, i u more, s druge strane, histeričan infotainment, požari i redovit, sezonski pomor Čeha. Kao da je ljeto filmski spektakl a ne godišnje doba, u europskom kapitalizmu, uz Božić i Novu godinu, predviđenom za dulji odmor.
Kad smo već kod kapitalizma, jednostavnu uputu kako funkcionira sam po sebi, za ili protiv tržišta, dao je ovaj tjedan “Financijalac”. Reprize druge sezone ove poučne dokumentarne emisije putuju radnim danom na zabačenom, Četvrtom programu Hrvatske televizije… Dok ga pratiš, prati te osjećaj osamljenosti gotovo ravan onome kad čitaš knjigu. Znaš da rijetki trenutačno čine isto.
Dopodnevni termin u kojem Toni Milun, već medijski razglašen matematičar, medijski uočen zato što je ne samo pametan, nego i zgodan, prava je pustinja. A zapravo je to najnapetiji program koji se toga trenutka prikazivao na nacionalnim televizijama. Jest da je Toni Milun sa svojim pametnim gostima prepametan, i da su dosadni prilično, ali sve što kažu praktično je i odmah primjenjivo. Po tom je Milun samo malo sporija, nespretnija verzija poučnih YouTube filmića…
Zamislite samo da je polovica mladeži sa Zrća umjesto da gluvari u pijesku odlučila provjeriti kako se osniva jednostavno dioničko društvo s ograničenom odgovornošću za deset kuna. Doduše, stvarni su troškovi i do tisuću ili čak dvije tisuće kuna, ali toliko se zdrobi na Zrću za pola sata uz skromne dojmove na koncu…
Zašto se, konkretno, u nas ne isplati biti mali poduzetnik otkriva pak priča o pekari. Ako imaš samo jednu, propast ćeš ili ćeš tek životariti, ako ne prodaješ zbilja puno. A budući da je u igri pekara a ne draguljarnica…
Primjerice, ako ti je dnevni promet tisuću kuna, najviše ćeš neto zaraditi dvije tisuće kuna mjesečno, kad platiš sav materijal, najam, režije, poreze, i poreze, te poreze i doprinose… I sve ako non-stop sam prodaješ i pečeš recimo krafne…
Netko će primijetiti, bolje je onda otvoriti birtiju. Jest, ali na Zrću, a ono je, poznato je, davno rasprodano, i općenito bolje se okrenuti nečem pametnijem, čega se još nije dosjetio nitko…
Zabavna, poučna strana Milunove emisije jest da prokazuje naš mentalitet, sirov i naivan, u sklopu kojeg svi uvijek navale na prvi posao koji se učini popularan… U nas je propalo više videoteka i fotokopirnica nego u Kini a propalo je isto toliko internetskih kafića i zalogajnica…
Kad bi naši građani bolje poznavali matematiku, bili bi mnogo manje zaduženi a kad bi eventualno i naši političari razumjeli jezik matematike, ne bismo bili financijska kolonija i turistički raj istodobno…
Ukratko, emisiju nije gledao gotovo nitko osim slučajnih namjernika, no i među takvima je barem jedan već sutra odlučio pokrenuti vlastiti biznis…