Smije li se u hrvatskim državnim institucijama govoriti srpskim jezikom i ekavicom? Smeta li uhu ovdašnjih ljudi kada umjesto “umirovljenik” i “mirovina”, čuju “penzioner” i “penzija”, ili “Rumunija”, a ne “Rumunjska”? Napokon, što ako je to što je manje-više sve što je izgovoreno o penzionerima, penziji, plati i Rumuniji - točno?
U nekim normalnijim vremenima kada nije bilo svakodnevnog presinga desničarskih medija, a konzervativna se revolucija još nalazila u embrionalnoj fazi, saborski nastup Dragane Jeckov, kada je nedavno na ekavici govorila o položaju umirovljenika, završio bi kao fusnota u političkom životu Hrvatske. Svojevrsna anegdota, možda čak i provokacija do jučer anonimne SDSS-ove političarke, koja je odlučila privući pažnju javnosti, tako što će progovoriti jezikom koji velika većina u Hrvatskoj razumije, ali ne voli.
Ali kako je desno posljednjih godina mainstream, “plata” i “penzioneri”, postali su nešto zbog čega će se voditeljice emisije o kulturi na HTV-u tvrditi da se njihovom javnom upotrebom krši hrvatski Ustav, a desni kolumnist pronicljivo zaključiti kako će, ni manje ni više, četnička kokarda uskoro osvanuti usred Hrvatskog sabora.
Sve do trenutka kada je nekoliko rečenica izgovorila na ekavici, Dragana Jeckov bila je nepoznata političarka. Saborska zastupnica postala je u srpnju, kada je zamijenila Milu Horvata, i o njenim parlamentarnim aktivnostima u proteklih 120 dana moguće je pronaći doslovno jednu informaciju: “Zastupnica SDSS-a utegla se u usku kožnu suknju”, objavljeno je 21. rujna (septembra) na portalu Index, uz popratni set fotografija koji je potvrdio vijest iz naslova.
I ostala bi ona predmet želja internetskih voajera, da desni voajeri nisu čuli kako govori.
A rekla je kako je “prosečna penzija u 2016. godine iznosila 2255,06 kuna, a udeo te penzije u prosečnoj neto plati iznosio je 38,63% što pokazuje da su penzioneri Hrvatske na samom dnu, a iza nas su Rumunija i Turska”. Još je dodala da su “penzioneri stup ovog društva, a od tako malih penzija ne može se živeti”, da bi zaključila kako je najgore srpskim umirovljenicima u Hrvatskoj, koji su “zbog okolnosti na koje nisu mogli uticati ostali uskraćeni za isplate svojih penzija i zakinuti u svojim temeljnim pravima”.
Sve to su na stotine puta ponovljeni podaci, i da joj je netko želio spustiti, mogao je pitati Draganu Jeckov, nije li djelomično odgovoran i SDSS, čiji glasovi već godinama osiguravaju opstanak hrvatskih vlada, a iste odlučuju o visini penzija. Ali nisu, nego su s desnog krila počeli bombardirati zastupnicu Jeckov jer se obratila na nekakvom mišungu srbohrvaščine, kako bi rekli u Sloveniji.
Već površan pogled na njezinu biografiju otkriva dosta. Rođena je u Vinkovcima, ali srednju školu završila je u Kraljevu, a diplomirala kao 33-godišnjakinja na Privrednoj akademiji u Novom Sadu. Čini se kako nije bila uzorna studentica, a opet, uspjela je diplomirati prije nego Milijan Brkić. Očito je, međutim, da je živjela u Srbiji, i vjerojatno i zbog toga, govori srpski.
Uostalom, već prilikom polaganja zastupničke prisege najavila je čime se namjerava baviti u Saboru, i rekla je: “Mi ćemo voditi brigu o položaju srpske nacionalne manjine koji trenutno nije baš zadovoljavajući.
Posebno nam je važno obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, zakonodavno je to dobro uređeno, no postoje tu i problemi, a tiču se registracije škola na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu”.
Interesantno, ali tada nitko nije napao Draganu Jeckov, čak ni zbog banalizacije jezika kojim je o sebi govorila u trećem licu. U normalnim okolnostima, emisije o kulturi trebale bi se baviti javnim osobama koje sebe definiraju kao “Mi”, umjesto “Ja”, ali ovo je Kroacija u trećem mileniju, u kojoj je forma važnija nego sadržaj. Zato ne čudi kada na HTV-u u “Pola ure kulture” prozivaju Željka Reinera jer nije zaustavio govornicu na ekavici ili kada se javljaju udruge Domovinskog rata grada Vukovara s tezom kako je “saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov prekršila Ustav i više propisa”.
Naposljetku je stvar do apsurda dotjerao Gordan Jandroković, i panično objavio da je “tražio pravno tumačenje od nadležnih saborskih službi”.
Iako su se oni kojima smeta ekavica, na primjer, mogli pozvati na posljednji popis stanovništva iz 2011., prema kojem u Hrvatskoj živi 186.000 Srba, i njih 52 tisuće se izjasnilo da im srpski njihov materinji jezik, a oko 70 posto su se detektirali kao govornici hrvatskog jezika.
Drugim riječima, za razliku od Dragane Jeckov, hrvatski Srbi govore hrvatskim jezikom, ali s obzirom na strah od desnice, nemojmo se iznenaditi ako Vlada uskoro osnuje i Povjerenstvo za suočavanje sa srpskim jezikom i ekavicom.