Umjesto o kandidaturama, bilo bi im mnogo bolje da razmišljaju o ostavkama - kaže Zlatko Komadina, komentirajući upravo, najavom povlačenja Zorana Milanovića, otvorenu potragu za novim šefom SDP-a. Poruka je upućena kompletnom rukovodstvu stranke. Komadina ih sve skupa smatra odgovornim za potpuni izborni debakl SDP-a. Ali, nitko u stranci ne daje i ne nudi zbog toga ostavku. Upravo suprotno, kandidati za Milanovićeva nasljednika rapidno se množe. Zato je zasad posve neizvjesno hoće li se u SDP-u dogoditi samo smjena na komandnom mostu ili će s novim liderom doći do nužnih dubinskih političkih promjena, na kakve upućuje razvoj situacije u HDZ-u.
1. Mora li kampanja za izbor novog šefa SDP-a uključiti pitanje odgovornosti za izborni potop?
Mora. Jer bi se u suprotnom moglo dogoditi da se novi šef bira po onoj dobro poznatoj podtitovskoj špranci: I nakon Milanovića - Zoran. Nadmetanje imenima, bez bilo kakve analize što se to SDP-u zaista dogodilo, moglo bi dati vrlo sličan rezultat. Pitanje odgovornosti Zoran Milanović ostavio je, međutim, po strani. Umjesto da nakon teške izborne havarije podnese momentalnu ostavku, on je objavio da se više neće kandidirati za šefa stranke. Iz njegovih se riječi može razumjeti da su birači zapravo krivi za njegov poraz. Ni drugi iz SDP-ova rukovodstva ne preuzimaju odgovornost. Nitko na samokritiku nije spreman. Upravo suprotno, umjesto da odstupe, oni će moderirati skore unutarstranačke izbore. Neki čak s ambicijom da avanziraju, pa je potpredsjednik stranke Ranko Ostojić munjevito najavio svoju predsjedničku kandidaturu.
Ostojić je definitivno Milanovićev kandidat. Odlazeći šef stranke ima ambiciju da, glumeći nezainteresiranost, dirigira izborom svog nasljednika. Svojim je pulenima u SDP-u naredio da Ostojića podupru, što je već uzrokovalo teške svađe i sukobe na Ibleru. Milanovićevo agitiranje nisu spremni prihvatiti ni neki njegovi najbolji prijatelji. Kao šef SDP-ova izbornog stožera, Ranko Ostojić snosi veliki dio krivnje za izborni debakl, najveći nakon Milanovića. Njegova je kandidatura suspektna i zbog nespojivosti njegove bivše funkcije s onom na koju puca. Neprimjereno je da se donedavni ministar policije nađe na mjestu lidera jedne demokratske političke partije. U ozbiljnim strankama takve se stvari ne događaju.
2. Što će SDP zapravo birati - novog šefa ili novi politički identitet cijele stranke?
Birajući Milanovićeva nasljednika, SDP će odrediti i svoj budući politički profil. Smjena na čelu stranke mora se odraditi s punom sviješću o tome što se sve u SDP-u mora mijenjati, odnosno korigirati. Lista je skretanja već jako dobro poznata. Izdaja SDP-ovih tradicija - lijevih pozicija, socijaldemokracije i radništva, u posljednje vrijeme čak i antifašističkog utemeljenja te koketiranje s desnicom. Teška kriza identiteta ili potpuna dezorijentiranost SDP-ovih lidera eskalirala je sve do pokušaja političke otmice Franje Tuđmana i kićenja svojim ustaškim precima. Dakle, novo ime kao smokvin list za politički status quo ili novo ime kao garancija programskih promjena? SDP se na razini načela mora vratiti nekim svojim korijenima. Politici umjerenosti i tolerancije, pristojnosti i suradljivosti svog utemeljitelja Ivice Račana. Vrijednostima otvorenog i modernog društva.
Tonino Picula, nekadašnji Račanov suradnik, koji je upravo najavio svoju kandidaturu, može biti nositelj takvih promjena. Utjecajan europarlamentarac dosad je funkcionirao kao nedemonstrativna opozicija Milanovićevoj propaloj politici. Mnogi su u njemu spremni vidjeti SDP-ova Andreja Plenkovića.
3. Hoće li izbor novog šefa SDP-a nalikovati onom prije pola godine?
To bi se svakako moralo izbjeći. Prošla je kampanja bila prljava, puna uvreda i niskosti. U SDP-u se vodio pravi bratoubilački rat. Takva je intonacija diktirana s čela stranke. Milanovićevim odlaskom mogućnost brutalizacije utakmice rapidno se smanjuje. Ali demokracija u SDP-u svejedno ostaje jako šepava. Drugarski odnosi - crvena bajka.
Problem je što SDP nema jasnog, možda ni dobrog kandidata za novog lidera. Milanović nema prirodnog nasljednika. Iz stranke je šutnuo ili je marginalizirao sve potencijalne konkurente. Stranku ostavlja kadrovski jako devastiranu. SDP je doveden u situaciju da kandidati za novog šefa niču kao gljive nakon kiše, ali je potencijalnog lidera koji će se moći natjecati s Andrejom Plenkovićem i na nekim ga budućim izborima pobijediti - jako teško naći.
Unatoč Milanovićevu pogurancu, krug je podupiratelja Ranka Ostojića prilično uzak. Tonino Picula je svoje zagovornike jako ohladio namjerom da će stranku voditi iz Bruxellesa te će, kako se već sprdaju po društvenim mrežama, biti svojevrsni vikend šef SDP-a. U tom kontekstu treba gledati i Komadininu odluku da nikome zasad ne da potporu. Zato je dio stranačkih kingmakera zavrtio ideju da između ove dvojice već poznatih kandidata treba ponuditi nekog trećeg. Izbor je Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa, koji bi se, izgleda, dao nagovoriti. Njegov je hendikep činjenica da je stranci pristupio prije pola godine, a preporuka da je nesumnjivo čovjek lijevih uvjerenja, s prilično dobrom reputacijom u javnosti.