ŠKOLA ŽIVOTA

PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Domoljubi žive u sadašnjosti i ne osuđuju. To je zdrava Hrvatska!

    AUTOR:
    • Bruno Šimleša

  • OBJAVLJENO:
  • 29.09.2017. u 21:42

Goran Mehkek / CROPIX

 

Domoljublje je zdravo. Domoljubi toliko jasno vole svoje da se trude poboljšati svoju zemlju. Oni će, ne biste vjerovali, ponekad i kritizirati tu zemlju. Jer žele da se razvija. S druge strane, nacionalistička mržnja zaudara. Toksično je misliti da moraš mrziti druge da bi volio svoje. Toksično je osuđivati druge i drugačije.

Takve sam misli prije nekoliko dana podijelio na svojoj Facebook stranici i, naravno, bilo je svakakvih reakcija. Naravno da su se mnogi Rvati osjećali napadnutima i uputili mi uobičajeno nježne riječi. Neki su smatrali i da je prežestoko tvrditi da takav nacionalizam zaudara. Ali mržnja baš zaudara. Ona ne podnosi eufemizme. Ne možeš reći da mržnja ostavlja malo neugodan vonj. I politička korektnost smrdi. U redu je stvari nazvati pravim imenom, a mržnja baš zaudara. Truje duh i to se mora jasno reći. Ljevičarska i desničarka, konzervativna i liberalna, upućena s bilo koje strane, jednako je toksična.

Naravno da domoljubi ne mrze, ne vrijeđaju, ne psuju i ne prijete neistomišljenicima. Oni imaju pametnija posla, a to je raditi nešto korisno. Danas. Domoljubi žive u sadašnjosti, dok nacionalisti često žive od prošlosti i u prošlosti. Nacionalisti će tjerati neistomišljenike iz zemlje, a domoljubi će napraviti ono što mogu da zemlju učine poželjnijom za ostanak. Oni žive u sadašnjosti jer žele bolju budućnost. Za sebe, za svoju djecu i za sve sljedeće generacije.

 

Nacionalisti uvijek imaju dežurne krivce za sve i svašta. Na popisu vanjskih i unutarnjih neprijatelja uvijek ima mjesta za nove fantomske prijetnje jer ako ne izmisliš neprijatelje koji te ugrožavaju, nećeš se imati protiv koga boriti. Oni se uvijek bore protiv nekoga, dok se domoljubi bore za neke i za nešto. Oni preuzimaju odgovornost za svoj život, umjesto da upiru prstom u druge. Ne zanimaju ih prljave riječi, nego čista djela. I takvih ljudi ima bezbroj.

Druga strana je toliko bučna da se lako može steći dojam da dominiraju, ali to nije točno. Dominiraju zdravi, duhom bogati, suosjećajni ljudi koji nemaju vremena voditi ideološke ratove na Fejsu. Ali tu su, među nama. U svakom gradu, selu, mjestašcu... Oni sigurno čine većinu.

Npr., imate Vesnu koja u Samoboru vodi volontersku udrugu Kad bi svi… Ona i njezin tim pomažu djeci u učenju, razvijanju nekih životnih vještina, prikupljanju knjiga... Daju im mogućnosti, trude se. I oni mogu zasjesti na životni kauč i laprdati kako ništa ne valja ili se mogu potruditi napraviti nešto zdravo.

Imate i Alis koja vodi iznimno popularnu Facebook stranicu Čitaj knjigu koja je Hrvate zarazila čitanjem. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Ali uspjela je mnoge vratiti čitanju. U vremenu kad prosječna osoba informacije dobiva preletom površnih naslova na portalima, ona je tisućama Hrvata pomogla da se zaljube u čitanje knjiga. I malo više u svoj život.

Imate i Ljiljanu koja pruža besplatnu psihološku pomoć onkološkim pacijentima. Imate i Marka koji u cijeloj svojoj zgradi skuplja boce koje onda daje siromašnima. I to je nešto. Imate gospođu Irenu koja je usvojila četvero djece, dvoje s posebnim potrebama. Ona je onaj tip ljudi koji će reći da nije napravila ništa posebno. I baš je zato njezina ljubav nešto posebno. Imate i Mirka koji se na društvenim mrežama trudi širiti ljubav prema zdravom razumu, a budimo realni, to nam je itekako potrebno. Imate Ivicu, uspješnog znanstvenika, koji u djeci želi pobuditi ljubav prema spoznaji… i čuđenju. Imate i ovogodišnje dobitnike Nagrade Luka Ritz, Patriciju i Luku.

Patricija je tek zagazila u punoljetnost, a već je napravila više nego što mnogi naprave u čitavom životu. Pomaže napuštenim životinjama, pokrenula je konkretne akcije za stradale u poplavama, sirijske izbjeglice, siromašne učenike, starije i nemoćne… Luka je osnovnoškolac kojeg su roditelji naučili da prihvaća druge i drugačije. Začudila ga je nagrada jer kaže da se samo ponaša kako bi želio da se drugi ponašaju - da ne budu bahati nego da pomažu.

Siguran sam da takvi ljudi čine većinu Hrvatske. Ponekad su tihi jer su umorni, a ponekad su tihi jer im se čini da su usamljeni. Ali tu su. Svuda oko nas. Oni vole Hrvatsku jer se trude poboljšati je. Ne žele živjeti u prošlosti jer u sadašnjosti imaju i više nego dovoljno zdravog posla. Danas biste im se mogli pridružiti. Pomognite nekome. Dajte nekome savjet, učinite im bilo kakvu uslugu… Učinite sebi uslugu i pomognite. Napravite nešto konstruktivno.

Naravno, kad ste već danas to napravili, mogli biste i sutra. I prekosutra. I čitave godine… I mogao bi vam to postati stil života, kao što je i Patriciji i Luki. Oni predstavljaju zdravu Hrvatsku, a naša je dužnost pomoći im da ne se osjećaju usamljeno!

ELIPSO

Izdvajamo