Poštujem brojne vjernike. Poznajem mnoge ljude koji zahvaljujući svojoj vjeri čine dobro, imaju zdrava srca te prihvaćaju druge i drugačije. Znam da djecu uče da ne osuđuju, da razmišljaju svojom glavom i ponosim se što poznajem takve vjernike. Neovisno o tome što se ne slažemo oko nekih pitanja, znam da se i dalje međusobno poštujemo jer poštujemo pravo na različita uvjerenja. Na moju veliku žalost, imam dojam da takvi vjernici čine manjinu u Hrvatskoj. Postoji i benignija varijanta, a to je da ipak čine većinu, ali su iz nekog razloga šutljivi u javnosti.
Nažalost, povod za pisanje ovakve kolumne mogu naći svaki tjedan jer neprikladnih izjava pripadnika Crkve ima na bacanje. Redovito oltar koriste za slanje političkih poruka, redovito osuđuju druge i drugačije te se redovito zalažu za neravnopravnost žena i muškaraca koja je ovjekovječena i u Bibliji pa i u hijerarhiji Katoličke crkve, iako će oni tvrditi da je to samo poštivanje prirodnog poretka osmišljenog od Boga. Zbog svega toga sve veći broj naših vjernika sve više zazire od Crkve. Naravno da ne odustaju od vjere u Boga, ali odustaju od takvog posrednika između njih i Boga. Dok papa Franjo smanjuje jaz između Crkve i vjernika, neki se naši svećenici, a često i biskupi, silom trude povećati taj jaz. I uspijeva im! Vatikan nikad nije bio bliže vjernicima, a rekao bih i svim ljudima dobre volje, dok Kaptol nikada nije bio udaljeniji od vjernika.
Proteklih je dana posebno sramotan bio Facebook status hvarskog svećenika don Mile Plenkovića: "Obradovala me je vijest da je umro dr. Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta".
Naravno, svima nam se može omaknuti neka glupost. I ja sam ih znao izjaviti, a sigurno ste ih i vi imali. Ali ovo nije obična glupost. Radovati se nečijoj smrti nije nesmotrena izjava. Nije izrečena u afektu, nije nepromišljena i svakako ne spada u nešto što bi se trebalo tolerirati pod slobodom govora. I koja je tu primjerena razina slobode govora? Je li on smio izjaviti da se ne slaže s nekim mislima gospodina Goldsteina? Naravno da je. Čak ima pravo i smatrati da je radio protiv interesa Hrvatske, ali iz toga je i dalje grozomorno zaključiti da je "mrzitelj Hrvatske", a radovati se smrti i naslađivati se, to sigurno ne spada u slobodu govora i izražavanja mišljenja. Jer takvo mišljenje nije nikome primjereno, a kamoli svećeniku. Doduše, suočen s brojnim negativnim reakcijama, on se kasnije i ispričao, ali u iskrenost te isprike može vjerovati samo beskrajno naivna osoba. Takav jezik neprimjeren je u apsolutno istoj mjeri kao što je nedavno neki znanstvenik zaželio smrt Bozaniću. Govor mržnje nema predznak. Nije lijevi ili desni, svjetovni ili crkveni, svaki je jednako neprihvatljiv.
Glavnu odgovornost za potpuno neprimjereni jezik snosi nemili don Mili Plenković, ali on nije jedini krivac. Dio odgovornosti snosi i Kaptol koji vrlo rijetko osudi slične neprimjerene izjave, a dio odgovornosti snosi jedan dio vjernika. Ne svi, nikako ne svi, jer ima prekrasnih vjernika koji žive zdrave vrijednosti svoje vjere. No ima i onih drugih, glasnih i agresivnih ili pak vječno pasivnih koji se ne usude misliti svojom glavom. Jer ova je izjava samo novi primjer u beskonačnoj listi javnih istupa koje bi Vatikan automatski osudio, a Kaptol ni ne pomišlja na to jer znaju da će mnogi vjernici tolerirati apsolutno sve što dolazi od Crkve.
Dakle, za ovu su izjavu suodgovorni vjernici koji se kunu u Božju ljubav, a u svojim srcima imaju mjesta za mržnju. Odgovorni su oni vjernici koji znaju da njihov katolički svećenik ima ženu i djecu, ali se ne usude ništa reći. Odgovorni su svi koji počnu tračati čim završi misa. Odgovorni su svi koji imaju što za dati, ali su presebični. Odgovorni su svi oni koji svojoj djeci kažu da se ne smiju igrati s djecom koja ne idu na vjeronauk. Odgovorni su svi koji ne reagiraju kad vide da udaljenost Kaptola i toplog, humanog i suosjećajnog Vatikana nikad nije bila veća. Suodgovorni su jer takvi vjernici aplaudiraju ovakvim ispadima koji zapravo sramote ono što bi vjera trebala predstavljati.
Ne, ovo nije tekst protiv vjere i vjernika. I ja sam vjernik pa bi bilo suludo napadati vjernike. Ovo je tekst za sve istinske vjernike kojima je doista stalo do zdravog lica vjere. Za sve kojima je stalo do poštenih i Duhom ispunjenih svećenika koji će te potaknuti da živiš najljepše vrijednosti vjere.
Poruka je jednostavna. I vjernicima, ali i zaposlenicima Crkve - manite se politike, manite se osuđivanja, odbacite sav govor mržnje i primite se suosjećanja, ljubavi i milosti. Sam Bog zna da imate posla.