ŠKOLA ŽIVOTA

PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Nemojte samo čekati Njega ili Nju, to vam neće popraviti život

    AUTOR:
    • Bruno Šimleša

  • OBJAVLJENO:
  • 28.10.2017. u 10:53

Marko Miščević / CROPIX

 

Za razliku od gotovo svih hrvatskih građana, ne znam kako riješiti problem Agrokora, a toliko je tu stvari mutno da uopće nemam nikakvog pojma kako rasplesti taj čvor. Ne da mi se komentirati ni zašto kupujemo višemilijunske automobile koje nitko ne želi koristiti. Ali lijepo je znati da se ima. Doduše, nemamo za nove vrtiće ili za veće poticaje poduzetnicima, ali imamo za aute koje nitko ne želi. No kako je Nitko i dalje najpopularniji hrvatski političar, doista ga treba kvalitetno zaštititi od fantomskih prijetnji. Međutim, ne da mi se o aktualnostima pa ću o jednoj vječnoj temi - ljubavi, jer o njoj uvijek ima smisla govoriti.

Cijelim svojim bićem uvjeren sam da život bez ljubavi nema smisla i vjerujem da bi se većina složila sa mnom. No kada ja to kažem, mislim na sve ljubavne odnose, dok većina misli samo na partnerski odnos, odnosno na romantičnu vezu. Oni misle da život nema smisla bez tog nekog posebnog. Bez Gospodina Pravog. Bez te posebne veze o kojoj su maštali odmalena. Tek kad upoznaju Njega ili Nju, sve će konačno postati smisleno. Svemir će eksplodirati od savršenstva te ljubavi, ružičaste zvjezdice će početi padati po nama, ma u svijetu više neće biti ni gladne djece i zavladat će mir, a ostvarit će se i sve ostale istinske želje misica…

 

Slične infantilne ideje o toj mitskoj savršenoj, pravoj osobi čuo sam od stotine žena i tek ponekog muškarca. Nekad ih izgovaraju naglas, a najčešće ih nježno njeguju u sebi, provodeći sate i sate pričajući si tu bajku o gospodinu Savršenom koji će njihov život konačno učiniti potpunim i smislenim.

Iako ćemo potpisati da život nema smisla bez ljubavi, oni će misliti na romantičnu ljubav, a ja ću misliti na ljubav kao takvu. Na ljubav u partnerskom, ali i svim ostalim oblicima. Jer samo zato što su drugi ljubavni odnosi platonski, nikako ne znači da su manje ljubavni ili manje smisleni.

Neki smatraju da samo romantična veza ima taj neki poseban intenzitet, ali tako samo pokazuju da malo znaju o raskoši ljubavi. Jer i ljubav prema djeci, umjetnosti, prijateljima, slobodi, Bogu, prirodi, kućnim ljubimcima, obitelji… Sve su to jednako ljubavni odnosi. Platonski, ali jednako ljubavni. A mi smo toliko navikli omalovažavati sve ostale ljubavne odnose da ih doživljavamo kao neku utješnu nagradu. A istinska ljubav to nikada ne može biti. Ona je uvijek glavna životna nagrada!

Istinska ljubav prema partneru ne vrijedi više od ljubavi prema djetetu. Romantična ljubav ne mora biti intenzivnija, čišća ili plemenitija od drugih ljubavnih odnosa. Ako su ljubavni odnosi istinski, ljubav je u njima uvijek jednako beskrajna i beskrajno joj je drago kada je udomimo u našem srcu. A ako nisu istinski ljubavni odnosi, onda se ni ne bi trebali nazivati ljubavlju.

Dakle, ako romantičnu vezu doživljavate kao glavni ljubavni odnos, a sve ostale kao neke usputne odnose, kao da su manje vrijedni, tako ponižavate ljubav. Naime, svaki istinski ljubavni odnos jednako je plemenit i svrhovit. Svaki nas jednako zaneseno ispunjava smislom. Ljubav i samo ljubav u nama stvara osjećaj svrhe, punine, životne moći… Ljubav odiše smislom. Ljubav vam daje moć da zagrlite svijet. Zato se i osjećamo božanski kada volimo. I samo kada volimo. Ako niste skloni razmišljati o toj duhovnoj dimenziji ljubavi, i to je u redu. Ljubav će biti jednako moćna, čak i ako vi ne vjerujete u izvor njezine moći. Ona jednostavno ne zna ništa drugo. Ljubav jedino može biti svemoćna.

Dakle, život itekako može imati smisla ako trenutačno nismo u romantičnoj vezi, ali imamo nekoliko istinskih ljubavnih odnosa. S prijateljima, nekom granom umjetnosti, prirodom, djecom… Svi će nas ti ljubavni odnosi ispunjavati smislom. Jednako uporno, elegantno i beskompromisno kao i zdrav romantični odnos.

I zato nam cilj ne bi trebao biti pronaći tog nekog Posebnog. Cilj bi trebao biti pronaći to nešto Posebno - ljubav. U sebi i u drugima i u drugome!

U tome je poanta - u ljubavi. A ne u Njoj ili Njemu. Oni su samo jedna lica ljubavi, ali nikako nisu jedina, a naravno ni najvažnija. Samo jedna od. Doduše, o romantičnoj se ljubavi najviše govori, piše, sklada…

O toj se ljubavi snimaju brojni filmovi i pop pjesmuljci, ali to samo dokazuje da je zapadna kultura fascinirana romantičnim odnosima, a na nama je odluka želimo li biti indoktrinirani tom fascinacijom.

Jer naše srce može biti sretno bez partnera, ali ne može bez ljubavi!

ELIPSO

Izdvajamo