ŠKOLA ŽIVOTA

PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Smiju li bake i djedovi razmaziti svoje unuke?

Budimo realni, kada unucima dajete stvari koje im zapravo ne trebaju, vi to radite zbog sebe, a ne zbog njih. Vi se osjećate dobro kada se oni razvesele. I doista, kratkoročno će im to goditi, ali dugoročno im činite štetu!

Pa, naravno da ne smiju! Kakve su to gluposti…

Znam, znam… uobičajeno se misli da tome bake služe i da moraju razmaziti unuke jer u tome nema ništa loše. Bakama to predstavlja maksimalnu radost i onda bismo mi roditelji to trebali dopustiti. “Ti to ne shvaćaš, ali budeš kada dođeš u moje godine”, ta mi je najslađa.

Znam da će me nakon ovog teksta posebno zavoljeti sve bake i poneki djedovi koji žele vjerovati da je njihova dužnost razmaziti svoje unuke i unaprijed zahvaljujem na izrazima ljubavi.

Dragi bakodjedovi, shvaćam da ste si umislili da imate pravo razmaziti unuke. I naravno da je kristalno jasno da je to nešto loše jer razmaženost svakako nije pozitivna stvar. Znam da ste si umislili da ne štetite svome unuku ako mu date 48. igračku koja mu zapravo nije potrebna jer se dijete nije stiglo naigrati s prethodnih 47, što je ionako zastrašujuće velika brojka. Znam da ste si umislili da nije problem što ćete dijete nahraniti onime što su roditelji izričito rekli da ne smijete jer vam se živo fućka što time rušite njihov autoritet. Uostalom, imate više iskustva od njih, pa što vam uopće imaju prigovarati. I njih ste odgojili pa valjda sve znate, zar ne?

I, najvažnije, znam da vam se živo fućka što uopće ne razmišljate što unucima doista treba, nego samo razmišljate kako zadovoljiti ono što unuci žele! A vama ništa nije preteško za vašeg malog predivnog anđela, zar ne? “Pa što bi mali anđeo hodao u dobi od četiri godine kada ga može nositi baka sa slabim leđima. Baki ništa nije teško!” Koliko ste samo puta izgovorili tu rečenicu ili je čuli ako se radi o vašoj mami ili svekrvi?

E, pa, drage moje bake, cijenim vašu volju i dobru namjeru, ali samo zato što vama nešto nije teško ne znači da nama morate otežati odgoj! I ne znači da svojim unucima morate otežati život jer im, uvjeravam vas, razmaženost sigurno neće uljepšati život.

Djeca ne trebaju i ne smiju dobiti sve što žele. Uloga nas kao odgajatelja nije da im pružimo sve što žele, nego da im pružimo ono što im treba! A njima trebaju granice. Oni trebaju čuti NE i naučiti zdravo i zrelo reagirati na to. Oni trebaju naučiti i kako se nositi sa situacijom kada ne dobiju ono što žele jer će im život servirati mnogo takvih situacija. Oni trebaju naučiti cijeniti ono što imaju, a ne u stalnom nabavljanju novih stvari omalovažiti ono što su već stekli.

Dakle, i bake i djedovi, vi biste se, kao i roditelji, trebali pitati što djeca trebaju, a ne što žele. Ne tvrdim da ćete uvijek lako doći do odgovora, ali to jest vaša odgovornost kao odgajatelja. I ako bake to ne shvaćaju, naša dužnost kao roditelja jest da im pokažemo da imamo kičmu i kažemo NE!

Ako se nalazite u takvoj životnoj situaciji, morat ćete odabrati - hoćete li povrijediti svoje roditelje ili ćete im dopustiti da oni povrijede vaše dijete? A ako im dopustite da razmaze svoje unuke, upravo ćete to napraviti - učinit ćete štetu svom djetetu. I odmah da vas ispravim - ne postoji benigna razmaženost. Razmaženost je loša. Točka!

I zato, bake i djedovi, želite li svojim unucima dati sve na svijetu, nemojte im davati nove igračke i tri sladoleda u jednom danu. Dajte im ljubav i pažnju. I ne, ljubav se ne daje preko stvari. Dajte im ljubav tako što im osigurate granice. Jer, budimo realni, kada unucima dajete stvari koje im zapravo ne trebaju, vi to radite zbog sebe, a ne zbog njih. Vi se osjećate dobro kada se oni razvesele. I doista, kratkoročno će im to goditi, ali dugoročno im činite štetu!

Unatoč svemu što sam napisao, glavnu odgovornost za takvu obiteljsku dinamiku ne snose bake i djedovi, nego roditelji koji im to dopuštaju. Roditelji imaju odgovornost odgoja svog djeteta. Djedovi i bake imaju samo opciju kako će sudjelovati u tome, ali roditelji su glavni. I roditelji trebaju pokazati da imaju kičmu i bakama reći što ih ide. A kada biraju hoće li povrijediti svoje roditelje koji su dovoljno odgovorni da se brinu za sebe ili će dopustiti da ti isti roditelji povrijede svoje unuke, odgovor bi trebao biti jasan!

Odgovor bi trebao biti jasan za sve koji žele dugoročno dobro svojim potomcima, a ne kratkoročno dobro samima sebi!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 18:24