.jpg)
Franjo Tuđman pomirio je hrvatsku desnicu i hrvatsku ljevicu. U povodu obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika vijence na Mirogoju položili su šefovi HDZ-a i SDP-a, obojica se pritom biranim riječima pozivajući na pojedine dijelove njegove ostavštine. Tuđmanova je biografija bogata pa iz te baštine kao iz nekog supermarketa svatko uzima što mu paše.
Što iz Tuđmana bira HDZ?
Plenković je kao Tuđmanov životni i politički projekt apostrofirao stvaranje samostalne Hrvatske. Zaista, to je krucijalno što ostaje iza njega. Prvi predsjednik danas u narodu uživa status utemeljitelja države. Neki njegovi suradnici izdvajaju ideju nacionalne pomirbe, kao instrument koji je omogućio realizaciju državnog osamostaljenja i ratnu pobjedu. Još lani tadašnje je vodstvo HDZ-a tvrdilo da ideju o pomirbi treba opozvati. Premda su se istodobno predstavljali kao turbo tuđmanisti. Nosali su po Hrvatskoj Tuđmanove biste i istodobno najavljivali lustraciju. Povratak korijenima, uglavnom verbalni, često je supstitut za vlastitu nemoć političke imaginacije.
Na što se iz Tuđmana poziva SDP?
Mladi se Bernardić pozvao na Tuđmanov antifašizam, na zasluge da je antifašizam u temeljima hrvatskog Ustava. Neki SDP-ovi prvotimci izvjesili su Tuđmanove slike iz partizanskog vremena s crvenom zvijezdom na čelu. Uz pomoć mladih godina prvog hrvatskog predsjednika, kojih se nikada nije odrekao, polemiziraju s HDZ-ovim jastrebovima, koji bi zabranili zvijezdu, partizane proglasili zločinačkom vojskom i delegitimirali antifašizam. SDP zapravo Tuđmanom pokušava braniti vlastite vrijednosti. To može biti lukavo, ali istodobno otkriva SDP-ove deficite.
Je li konsenzus oko Tuđmana dobar za Hrvatsku?
Jest, ako je izraz poštovanja prema ličnosti prvog hrvatskog predsjednika. To je nekakav civilizacijski standard. Nije, ako eliminira potrebu kritičkog preispitivanja Tuđmanova lika i djela.