Ne zamaram se prosvjedom. Imam previše posla da bih se time bavio - tako je ministar Pavo Barišić pokazao prezir prema tisućama ljudi koji su opet, baš kao i lani, izašli u prosvjede tražeći konačno uspostavljanje kvalitetnog i modernog obrazovnog sustava. Slično i njegova akvizicija za voditeljicu faktički abortirane kurikularne reforme Jasminka Buljan Culej, koja je nakon imenovanja kraj novinarskih pitanja o mnogim spornim aspektima njenog izbora prodefilirala kamena lica, bez riječi, nepristojno i ignorantski.
Tko je Pavo Barišić da može pokazivati tako ohol i prezriv, faraonski stav prema javnosti? Čovjek teško izbušen plagijatorskom aferom. Posao je ministra da se, kako on to kaže, zamara prosvjedima. Da čuje što mu građani imaju reći. Pogotovo ako je riječ o porukama koje imaju masovnu potporu. Nemudro je i nedopustivo da ih tretira kao da su nitko i ništa, nedostojni njegova vremena i pažnje. Kao što ih ne bi smio zanemariti ni njegov šef Andrej Plenković. Ako ni zbog čega drugoga, ono zato jer je riječ o prvim, usto prilično brojnim demonstracijama protiv načina na koji vode zemlju.
Ako misli da javnosti nije dužan polagati račune za svoj odnos prema kurikularnoj reformi - onda se ministar jako vara. Previše su važne stvari u pitanju, za nove generacije sudbinskih implikacija. Građani su, razumljivo, već pokazali visoku senzibiliziranost za budućnost koja se kroji njihovoj djeci. Pavo Barišić, uz gromoglasnu šutnju premijera Plenkovića, zapravo pokušava prevariti Hrvatsku. Prodaje joj muda pod bubrege. Zaklinje se da nastavlja kurikularnu reformu, a zapravo je pretvara u karikaturu onoga što je trebala biti. Ostavlja ljušturu imena, ali puni je novim sadržajem, koji je potpuno suprotan osnovnoj ideji. Umjesto moderniziranja školstva napravit će korak unazad, obrazovne ustanove pretvorit će u inkubatore nazadnjaštva. Riječ je zapravo o falsificiranju i izdaji samog smisla reforme. U gnijezdo koje je savila ekipa entuzijastičnog Borisa Jokića uvaljuju kukavičje jaje.
Serija skandala koje je u toj operaciji Barišićeva ekipa priredila prilično je impresivna. Za nove je voditelje kurikularne reforme u potpuno netransparentnom i - postoje indicije - namještenom postupku izabrala krive, pa i antireformski raspoložene osobe. Članovi povjerenstva otkrivaju da nisu znali koga zapravo biraju, uradili su to gotovo naslijepo, uvid u natječajnu dokumentaciju bio je vrlo ograničen, pa nisu stigli proučiti, neki ni pročitati materijale o kandidatima. Izabrana gospođa Culej nije neovisni stručnjak, njen je program sporan, iz nekoliko rečenica koje je dosad javno progovorila proizlazi da je reforma zapravo nepotrebna, jer su, kako će reći, hrvatska djeca sretna. Ministar je tvrdio da će u reformu školstva bez ideološkog sektaštva, a onda je po ključu jedne ideologije izabrao one koji će je provoditi. Nazovi ekspertna skupina umjesto stručnjacima pofutrana je stranačkim, HDZ-ovim kadrovima.
Povrh svega Vlada je u Vijeće za odgoj i obrazovanje instalirala i neke za taj posao potpuno neodgovarajuće ličnosti: koordinatoricu ekstremno konzervativnog Hrasta, a Hrast je, kako su u četvrtak prosvjednici duhovito konstatirali, u školama dobar samo za parket; zatim čovjeka koji je u bliskoj vezi s Crkvom; onda laudatoricu ustaškog “Za dom spremni”, koja za pozdrav pod kojim je zloglasna NDH likvidirala desetke tisuća ljudi tvrdi da je “istinska i iskonska hrvatska poruka, najdubljeg i najpozitivnijeg naboja”. Bravo za ministra Barišića, a bogme i za premijera Plenkovića! Za prave su ljude digli ruku. Posve je jasno da takva ekipa neće u školama provoditi reformu, nego konzervativnu revoluciju. Tvrditi suprotno, predstavljati ih kao eksperte za novo, moderno, današnjem vremenu primjereno obrazovanje uvreda je zdravog razuma. Misle li njihovi autori da su hrvatski građani zaista maloumni? Da im se ideološka zaparloženost može prodavati kao napredak? Da neće vidjeti kako je kurikularnoj reformi potpuno promijenjen smjer: umjesto naprijed okrenulo je u rikverc.
Svojim navođenjem kurikularne reforme na podvodne mine koje je sam postavio ministar Barišić kao veliku laž raskrinkava i osnovnu tezu na kojoj su Andrej Plenković i njegov HDZ uzletjeli: da su navodno pronositelji europskih vrijednosti. Jer Europska je komisija Hrvatskoj nedavno proslijedila preporuke koje impliciraju da bi reformu trebali realizirati oni koji su je započeli i onako kako je bilo predviđeno. EU primjećuje kako je “reforma revidirana, a provedba znatno odgođena” te zagovara da se proces nastavi “u skladu s izvornim ciljevima”. Dijametralno suprotno ministrovim manevrima u sustavu obrazovanja. Ali, Vlada se na intervenciju Bruxellesa potpuno oglušila, Barišić je definitivno okupirao kurikularnu reformu i na njeno čelo postavio svoje, s europskim sugestijama nesklapne kadrove.
Na koncu, ministrov dribling dobro započetog i široko prihvaćenog procesa reformiranja hrvatskog obrazovnog sustava, uz prešutno slaganje ili neprotivljenje premijera, govori da je Andrej Plenković prevario Hrvatsku lažno se predstavljajući kao kapetan koji će HDZ i svoju politiku vezati više prema centru. Međutim, to se repozicioniranje nasukalo na pola puta. HDZ više nije ekstremiziran, divlji i brahijalan kako je to bio u vrijeme nesretnog Tomislava Karamarka, ali nije postao ni umjerena konzervativna stranka, okrenuta europskim vrijednostima. Retorika je pristojna, pitomija, sadržaj često ostaje isti. Novim se sredstvima realizira stara politika. Lako je pretpostaviti da Barišić ništa ne radi na svoju ruku, njegovo je djelovanje vidljivo sinkronizirano s retro funkcioniranjem nekih drugih resora, što znači da Karamarkove ideje konzervativne revolucije, oljuštene od krika i bijesa, preobučene, ali suštinski nepromijenjene, ugrađuje u sustav. Sudbina kurikularne reforme sve govori.
Perverzija je cijele situacije da će premijer Plenković možda ipak na koncu žrtvovati ministra Barišića. Ali neće ga se odreći zbog plagijata. Ni zbog toga što vodi politiku koja je suprotna Vladinim deklaracijama. Ni zato što je potezima oko kurikularne reforme pokrenuo val nezadovoljstva i na noge digao desetke tisuća ljudi, pa se protiv Plenkovićeve Vlade premijerno masovno demonstrira po gradovima diljem države. Neće ga smijeniti ni zato što bi djeca u Hrvatskoj morala imati pravo na bolje i primjerenije obrazovanje. Ni zato što mora brinuti o budućnosti zemlje. Premijer će možda ministru Barišiću pokazati izlazna vrata iz Vlade samo zato što će njegovom funkcijom platiti partnere za preslagivanje svog kabineta, odnosno krpanje neke nove parlamentarne većine. Plenković tako pokazuje što mu je stvarno važno. Nije važno što HDZ-ova vlast, Oreškovićeva, a sada i njegova, već godinu dana buši jednu od najpotrebnijih reformi i praktično urušava pretpostavke za njeno provođenje. Fućkaj djecu i njihovo školovanje! Važno je samo ostati u sedlu. Kurikularna reforma postat će, izgleda, moneta u političkoj trgovini. To je valuta kojom bi Plenković mogao kupiti HNS, a Ivan Vrdoljak opravdati svoje pretrčavanje HDZ-u. Njena provedba time ne postaje ništa izvjesnija. Sve dok joj politički cinici kroje sudbinu.