Geopolitička tura potpredsjednika SAD-a Mikea Pencea europskim Istokom poslala je važnu poruku američkim saveznicima u NATO-u, partnerima, ali i rivalima. Pence je posjetio ključne zemlje u tri regije gdje raste američka konkurencija s Rusijom: Estoniju u baltičkoj regiji, Gruziju na Kavkazu i Crnu Goru na Balkanu. Za članice NATO-a, kao što su Estonija i Crna Gora, te za američke strateške partnere, kao što je Gruzija, Penceova je poruka bila predanost i solidarnost. Istodobno je za revizionističku Rusiju poruka bila otpor i odlučnost. Svaki posjet u praksi trebaju slijediti zajedničke inicijative za jačanje regionalne sigurnosti i učvršćivanje uloge NATO-a kao pružatelja sigurnosti.
Na susretu s troje baltičkih predsjednika - Kersti Kaljulaid iz Estonije, Raimondsa Vējonisa iz Latvije i Dalijom Grybauskaitė iz Litve - Pence je ustvrdio da "nema veće prijetnje baltičkim zemljama od sablasti agresije vašeg nepredvidivog susjeda na istoku". Odgovarajući na trajne moskovske prijetnje baltičkim zemljama, Pence je naglasio da je "snažan i jedinstven NATO važniji sada, nego u bilo kojem trenutku od propasti Sovjetskog Saveza". Washington ostaje predan stacioniranju NATO-ova bataljuna na baltičkom ozemlju u sklopu inicijative Ojačana prednja prisutnost (EFP) i opskrbljivanja obrambenim oružjem kako bi se odvratio ruski napad. Početkom srpnja SAD je prvi put rasporedio proturaketni obrambeni sustav Patriot u Litvi kao dio multinacionalne NATO-ove vježbe "Tobruq Legacy 2017.". Svaka baltička zemlja traži proturaketne projektile kako bi odvratila ruski vojni nalet, a Poljska je već najavila svoju odluku da kupi sustav Patriot.
Pence je došao prije ruskih vojnih vježbi "Zapad 2017." koje su najavljene za razdoblje od 14. do 20. rujna tijekom kojih dužnosnici NATO-a očekuju da bi se na granicama Baltika s Rusijom i Bjelorusijom moglo okupiti i do 100.000 vojnika. Litva je posebno iznijela strahovanja da bi vježbe mogle simulirati prekograničnu intervenciju ruskih snaga. Budući da su ranjiviji od drugih članica NATO-a, Balti traže od svojih saveznika u NATO-u pomoć i u odvraćanju i obrani. Oni znatno pridonose savezničkoj sigurnosti, uzevši u obzir njihovo iskustvo s ruskim kibernetičkim napadima i kampanjom dezinformiranja koju sada trpi SAD.
Pencea su u Gruziji primili predsjednik Giorgi Margvelašvili i premijer Giorgi Kvirikašvili, a on je osudio rusku okupaciju petine gruzijskog ozemlja i naznačio snažnu američku podršku gruzijskoj želji da se priključi NATO-u. Kavkaz je tijekom Obamine administracije zapostavljen te se stvorila percepcija da ga Washington prepušta Moskvi. Dok Putin vrši sve snažniji pritisak na tri južnokavkaske države kako bi prekinuo njihovo približavanje Zapadu, Penceov posjet signalizira da ih SAD nastoji povezati s Europom energetski, transportno, trgovački i eventualno integracijski.
Pence je posjetio američke i gruzijske trupe koje sudjeluju u vježbi "Noble Partner 2017.", najvećoj zajedničkoj vježbi SAD-a i Gruzije: riječ je o 1600 američkih i 800 gruzijskih vojnika, uz sudjelovanje nekoliko drugih članica NATO-a te Azerbajdžana i Armenije. Washington je tijekom vježbe, koja će trajati do 12. kolovoza, rasporedio i tenkove M1A2 Abrams te oklopna vozila M2 Bradley. Gruzijski dužnosnici vježbu i Penceov posjet promatraju kao jasnu podršku NATO-ovskim ambicijama Gruzije koja već pridonosi Snagama odgovora NATO-a (NRF), multinacionalnom kontingentu kopnenih, zračnih, pomorskih i posebnih postrojbi koje se mogu brzo rasporediti u slučaju potrebe.
U Podgorici, u Crnoj Gori, Pence se susreo s predsjednikom Filipom Vujanovićem i premijerom Duškom Markovićem. Sudjelovao je i na summitu Jadranske povelje s liderima Albanije, BiH, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Srbije i Slovenije. Penceov posjet Crnoj Gori imao je za cilj demonstrirati američku predanost najnovijoj članici NATO-a te poslati snažnu poruku Moskvi da se ne upleće u unutarnje crnogorske poslove, poput nedavnog pokušaja puča koji je zakuhala ruska obavještajna služba. Visoki posjet iz SAD-a ojačat će regionalnu ulogu Crne Gore kao američkog saveznika i primjer uspješne tranzicije koji mogu slijediti druge zemlje ako žele pristupiti NATO-u.
Dugoročno, bliska i konzistentna američka suradnja s Baltikom, Kavkazom i Balkanom može pomoći u rješavanju teritorijalnih ili etničkih sukoba koje je Moskva održavala na životu kako bi zadržala svaku od regija podijeljenom i konfliktnom. Kao u separatističkom sukobu u Donbasu u Ukrajini, Washington bi se mogao jače angažirati u završavanju teritorijalnog spora između Azerbajdžana i Armenije oko Nagorno Karabaha te tražiti načine da poveže Gruziju s njezinim separatističkim regijama Južnom Osetijom i Abhazijom.
Na Balkanu je potreban snažniji poticaj da se riješe sporovi između Srba i Albanaca, Makedonaca i Grka te da se pomogne transformaciji Bosne i Hercegovine u funkcionirajuću državu koja može krenuti prema članstvu u EU. Kako se Kremlj bolno preračunao uplećući se u predsjedničke izbore u SAD-u i sada se suočava s još težim financijskim i diplomatskim sankcijama, njegove intervencije u zemljama kao što su Crna Gora, Gruzija i Ukrajina jednostavno će potaknuti svaku od tih zemalja bliže NATO-u. Nakon Penceova puta sve će oči biti uperene u Trumpovu administraciju kako bi razvila inicijative za konsolidaciju sigurnosti najizloženijih saveznika i partnera Amerike te neutralizaciju Putinove strategije subverzije.