Zašto je na izborima u Nizozemskoj premijer Mark Rutte odmakao Geerdu Wildersu više nego se predviđalo?
Nizozemski glasači su izišli na birališta u bitno većem postotku nego prošli put, što znači da su "upalile" parole "protiv nereda", lansirane protiv Wildersovih ksenofoba. Prebjezi iz "šutljive većine" radije su se opredijelili za poznato.
Je li Rutte, dakle, trijumfirao, a s njime i ideja EU?
Ne, nipošto. Wildersova stranka je napredovala (iako ne koliko se paničarilo), a Rutteovi desni liberali su ipak nazadovali, manje nego su se i sami pribojavali. Trend je usporen, nije preokrenut. Još će biti čupavo po Evropi.
Zašto je Wilders sve popularniji, zašto su ankete podbacile?
Nevolja je i u tome da mi po medijima, da bismo privukli pozornost vas u "publici", dižemo glas više od potrebnoga, sljedeći primjer televizijskih reklama. Pretjerujemo u crtanju vraga - kako u imigrantima, tako i u ksenofobima - jer vam je vrag privlačniji od anđela. Jašimo na strahu, znajući da vas strah uzbuđuje, inače se ne biste sladili crnom kronikom i horrorima, ne biste lakše povjerovali laži o senzacionalnoj uroti nego repetitivnoj analizi.
Kao i vlast - i mi smo kakve nas ištete.
A što bi bio staložen zaključak?
Rutte kaže: "Demokracija je izvojštila bitku protiv autoritarizma". Skeptik bi rekao: nije dogorjelo do nokata da većina birača bira na ljutu ranu ljutu travu. U dobru je lako dobar biti - u Evropi nam je ipak još dobro, kako je znalo biti.
Odakle tolika panika pred ipak slabim manjinama?
Valjalo bi pitati nekog psihologa za razlog zašto na križarske pohode protiv imigranata odnosno muslimana češće pozivaju političari koji su i sami mješovita porijekla: Boris Johnson turskoga, Geerd Wilders indonežanskoga, Nigel Farage francuskoga, Nicholas Sarkozy madžarskoga... Moraju li, poput Torquemade ili Višinskoga, žestinom nadomjestiti "nevinost"?