Iako su do sljedećih predsjedničkih izbora još pune dvije i pol godine, Kolinda Grabar-Kitarović dobila je prve potencijalne konkurente visokog profila. Za sada to su dvojica, Ivo Josipović i Zoran Milanović, nekadašnji šefovi države i vlade, koji posljednjih tjedana ispituju teren i provjeravaju isplati li se ući u utrku.
Ivo Josipović i Zoran Milanović dovoljno su iskusni da bi 30 mjeseci prije izbora objavili kandidature, međutim, njihovi recentni javni nastupi pokazuju kako ne bi imali ništa protiv preseljenja na Pantovčak. Kao što su i jedan i drugi svjesni da je to nemoguća misija bez podrške SDP-a, koji je u krizi, ali još ima podršku više od dvadeset posto birača i snažnu stranačku infrastrukturu, koja kandidatima pruža prednost pred ostalima, osim, razumije se, Kolinde Grabar-Kitarović, koja računa na HDZ.
U nedavnom intervjuu za Jutarnji list Zoran Milanović otvorio je spekulacije o povratku u politiku: "Sada sam ipak malo predaleko dospio da bih se ikad potpuno izvukao iz politike. Vjerojatno ću u budućnosti svaki dan promišljati politiku, ali više ne u stranačkom organiziranju… nema drugog puta za mene".
Čovjek koji je u političku borbu uveo termin "ili mi ili oni" sada je miroljubivo konstatirao: "Ne volim to sortiranje birača na lijeve i desne", bio je koncilijantan Milanović. Samo što je najavom da razmišlja o političkom comebacku, umjesto HDZ-a, izazvao Ivu Josipovića. Jer ovo što u posljednje vrijeme poduzima bivši predsjednik predstavlja borbu za najbolju startnu poziciju.
Jednostavno, teško je pronaći drugi moti Novom listu, kada je naznačio i popis kandidata koje bi volio vidjeti u jurišu na Predsjednički ured: Kolindu, Milanovića, Zlatka Hasanbegovića, Božu Petrova i sebe.
Od tada do danas, nekadašnji šampion političke anemije iskače iz paštete, napada Thompsona i Hasanbegovića, kritizira poteze premijera Andreja Plenkovića, udara po katoličkim konzervativcima i HTV-u, a biskupu Marinu Barišiću poručuje da konzumira buniku. Ukratko, čini sve što je mogao raditi dok je bio predsjednik Republike, ali je sve to, uglavnom, izbjegavao.
Zašto se onda Ivo Josipović odjednom pokrenuo kao da je na steroidima? Jednostavno jer je procijenio kako treba podršku SDP-a, a birači ljevice žele fajtera. U suprotnom, ne bi se sve češće javljali pobornici Milanovićeva povratka i sve su glasniji, barem u medijima. Zna to i Josipović i nudi rješenje, to je "snažni" kandidat ljevice, a javnost neka pokuša shvatiti tko okuplja ljude, a tko ih tjera.
"Bilo koji kandidat s ljevice, barem u drugom krugu, mora imati formalnu ili neformalnu podršku svih lijevih i centrističkih stranaka, pa i SDP-a kao najjače stranke. Moj povratak ovisi o tome hoće li se SDP reprofilirati, hoće li se smiriti ovi sukobi i, naravno, o tome želi li SDP uopće povratak nas koji smo otišli", reći će bivši predsjednik.
Problem s kojim će se Ivo Josipović morati su očiti jest njegova javna percepcija, koja je prilično loša. On svakako nije osoba koja polarizira, ali još je manje onaj koji privlači. Uvjerljiva pobjeda koju je postigao 2010. sada djeluje kao arhivski materijal, napokon to se potvrdilo na parlamentarnim izborima 2015., kada je doživio katastrofu jer je za njegovu listu glasalo 2365 birača ili 1,01 posto. Uostalom, ispitivanja koja provode Crobarometar i Crodemoskop također potvrđuju da Ivo Josipović više nije zanimljiv.
Na neki je način to šteta jer Josipović je napokon postao onakav kakav je trebao biti dok je mogao utjecati na hrvatsko društvo.