Što dolazak Tihomira Oreškovića na HDZ-ov sabor i govor koji je tamo održao znači za rasplet krize vlasti pokrenute aferom Drimia? Da se premijer u sukobu između HDZ-a i Mosta definitivno odlučio za jačeg partnera?
Orešković se, prvo, morao pojaviti na HDZ-ovom partijskom kongresu. Toliko lojalnosti svakako im duguje. Ako ga je baš ta stranka, kako legenda kaže, izmislila za premijera, onda je prilično logično da im u teškom trenutku priskoči upomoć. Drugo, Orešković može biti premijer samo održi li se sadašnja Vlada na okupu. To znači da je zainteresiran da HDZ i Most nađu neki modus operandi. Što ne znači da se detalji, pa i oni kadrovske prirode, ne mogu mijenjati. Treće, Orešković je vjerojatno svjestan da je bez Mosta i njegov vijek trajanja vrlo upitan. Ako bi HDZ uspio složiti neku novu većinu bez Mosta, možda bi se u tom slučaju i on morao oprostiti s funkcijom. Tomislav Karamarko već je izričito pokazao nezadovoljstvo njegovim soliranjem. Nije ispunio očekivanja da će plesati kao lutka na koncu, pa bi ga šef HDZ-a, samo kad bi mogao, rado poslao natrag u Tevu. Što Orešković očito ne kani dopustiti.
Premijerov dolazak HDZ-u ne treba smatrati jednostranim izborom ni definitivnim rezom. Nije se Orešković priklonio HDZ-u niti je okrenuo leđa Mostu. Vjerojatno svjestan da se nalazi između dvije vatre, odlučio je taktizirati. Njegove izjave da će se suprotstaviti napadima i pokušajima destabilizacije Vlade i cijelog društva ostale su neadresirane, možda i namjerno. Realno je očekivati da će on pokušati lavirati i balansirati između HDZ-a i Mosta. Sam će nastojati polijepiti ono što se trenutno čini nepomirljivim. To je jedini način da Vlada opstane. I da on ostane u Banskim dvorima.
Posve je izgledno da će sugovornike i moguće saveznike naći i u HDZ-u. Premda se stranački sabor prolamao od neprijateljskih i prijetećih poruka Mostu, HDZ druge opcije za ostanak na vlasti nema. Sve drugo je zavaravanje. Kombinatorika visokog rizika. Bandićeve poruke “dragom Tomici” da preuzme odgovornost u svoje ruke Potemkinova su sela. Preuzeo bi Tomica Vladu kad bi imao dovoljno ruku u Saboru. Ali njegova se većina nakon afere koja ga je spojila s MOL-ovim interesima topi, a ne povećava.
Za razliku od Karamarka, koji je Most proglasio maltene SDP-ovim trojanskim konjem, najavljujući da će “riješiti taj kamenčić u cipeli”, njegov zamjenik Milijan Brkić, sada i formalno drugi čovjek HDZ-a, otvorio bi novi krug razgovora s Mostom. Vjerojatno znajući da Karamarka ne žulja tek kamenčić, nego čitav Most. Odnosno još gore, da najveći problem možda nije u tvrdom koalicijskom partneru nego u javnosti, koja je zbog afere Drimia uzavrela i neće se lako smiriti. O čemu je svima nužno misliti, pogotovo kad su novi izbori sasvim moguća opcija.