ŠKOLA ŽIVOTA

Prvu sam knjigu napisao prije 16 godina i tisuće sam puta čuo iste predrasude. Što god ja napravio, 25 posto ljudi uvijek će brbljati o nekakvoj magli

    AUTOR:
    • Bruno Šimleša

  • OBJAVLJENO:
  • 28.07.2017. u 22:03

Goran Mehkek / CROPIX

 

Alergičan sam na predrasude jer su dokaz intelektualne lijenosti, a često i duhovnog siromaštva. One su dokaz da nam se ponekad jednostavno ne da razmišljati pa koristimo prečice do zaključka. I razumijem… Svima nam je ponekad teško uzeti sve stvari u obzir i onda nam predrasude daju prividan dojam da je stvarnost jednostavnija nego što objektivno jest. I to nam se sviđa, pogotovo kad zbog predrasuda imamo dojam superiornosti.


I vjerujem da će mnogi reći da su alergični na predrasude. Baš sve. Osim svojih! Jer njih najčešće uopće ne primjećujemo. Najčešće smo krajnje slijepi na vlastite predrasude jer ih držimo opravdanima. I svejedno je o čemu su predrasude jer su sve dokaz jednako žalosne intelektualne lijenosti.

Nevažno je mislimo li da su žene manje vrijedne ili da su muslimani nasilni ili da su homoseksualci jadni i bolesni ili da su Srbi zločinci, a Hrvati anđeli ili da su Romi problematični ili da su muškarci svinje… Sve predrasude jednako su nerazumne.

 


Meni često govore nešto o nekakvoj magli. S obzirom na to da pišem knjige samopomoći, ima dosta genijalaca koji cijeli žanr stave u isti koš. Ne zamaraju se čitanjem konkretnih knjiga kad oni već sve ionako znaju. Prelistali su dvije-tri knjižice i genijalno zaključili da je sve to ista stvar. "Samo reciklaža jeftinih ideja za dokone kućanice koje traže kratkoročnu utjehu", tako nešto odmah dobace nakon spominjanja one magle… Doduše, to je doista i vrijedilo za poveći dio te literature u 80-ima i 90-ima, vrijedi i za manji dio današnjih knjiga, ali potpuno je besmisleno cijeli žanr nasilno trpati u taj koš. Kao da pročitaš tri loše knjige poezije pa zaključiš da poezija ne valja. Ili da upoznaš tri prevarantska muškarca pa zaključiš da su svi muškarci takvi.

I navikao sam se na takve tvrdnje. Prvu sam knjigu napisao prije 16 godina i tisuće sam puta čuo iste predrasude od istih mentalnih sklopova i čut ću ih još nekoliko tisuća puta. Što god ja napisao, rekao ili napravio, nekih 25 posto ljudi uvijek će nešto brbljati o nekakvoj magli. I to je njihovo pravo.

E sad, kada sam bio nešto mlađi, jako sam se uzrujavao kada sam čuo bilo kakve zaključke o mojim knjigama od ljudi koji ih nisu ni taknuli. Ulazio sam u vječne rasprave pokušavajući im objasniti kako moje knjige nisu takve i kako je iracionalno cijeli žanr stavljati u isti koš. Jednako kao i sve žene, Srbe ili Rome…

To nikako ne znači da se te knjige ne mogu legitimno kritizirati, ali generalizirati na temelju nepromišljenih predrasuda nije kritičko promišljanje. To uopće nije ni promišljanje. Naravno da postoji prostor za kritiku, ali za to bi ih prvo trebao pročitati i znati nešto o toj literaturi da ih možeš staviti u određeni kontekst. Trebao bi znati nešto o psihologiji, pa i o duhovnosti i onda imaš podlogu za razumnu kritiku.

Isto tako, možemo iznijeti i kritičku misao o nekoj ženi, Srbinu ili Romu, ali uvijek je nerazumno generalizirati i imati predrasude o svim ženama, Srbima ili Romima. Argumentirana kritika jedne osobe može imati smisla, ali generaliziranje nikad ne može.

 


Uglavnom, rekao sam da me je to jako uzrujavalo i da sam svima imao potrebu dokazati da su u krivu. A onda sam shvatio da nema smisla ni sekundu trošiti na gluposti. Ne samo da im danas nemam potrebu dokazati da su u krivu, nego im nemam potrebu išta reći. Zašto išta i pokušati reći ljudima koji ne slušaju? Jer oni imaju selektivnu percepciju pa primjećuju samo ono što im se uklapa u ono što žele vjerovati o nečemu ili nekomu. Nekima su predrasude i dio identiteta pa se ne mogu odreći stava koji ih definira. Radije će se odreći i šanse da kažu nešto smisleno nego onoga što ih čini nesmislenima. I zato danas više ne trošim vrijeme na takve osobe. Neka misle što god žele.

To nikako ne znači da ne ulazim u rasprave s neistomišljenicima, ali svakako znači da ne ulazim u rasprave s nerazumnim ljudima koji su ponosni na svoje predrasude. Jer čak i ako im demantiraš jednu predrasudu, oni samo izmisle novu. A često uopće ni ne slušaju drugu stranu pa tvoje objašnjavanje dožive kao opravdavanje. Mnogi će i ovu kolumnu doživjeti kao opravdavanje. I neka… Neka oni samo jačaju svoje predrasude ne slušajući ništa što im se ne uklapa u tu skučenu sliku svijeta. To je njihovo pravo. A moje je pravo vrijeme trošiti na prave stvari! Uvijek će biti takvih ljudi, a ja nikad neću moći vratiti vrijeme koje bih uzaludno trošio na njih. Jednostavno rečeno, glupo je govoriti išta ljudima koji žele vjerovati u gluposti.

Tagovi

ELIPSO

Izdvajamo