Prezentacija izvanrednog povjerenika Vlade u Agrokoru o stvarnom stanju financija probrane grupe kompanija koncerna potvrdila je sumnje da su prijašnja financijska izvješća Agrokorovih tvrtki bila u raskoraku sa stvarnim stanjem. Pri tome treba uzeti u obzir dvije pomalo ohrabrujuće činjenice:
Prvo, dojam je stručne javnosti kako su revizori PwC-a imali konzervativni pristup; bili su strogi, ali pravedni dok su sudili o ranijoj poslovnoj praksi Ivice Todorića, njegovih knjigovođa i revizora Baker Tillyja. Čini se zapravo da je dugo iščekivano izvješće o stanju Agrokorovih kompanija konzervativno upravo onoliko koliko treba biti kad se posebnim povećalom ispituje rad kompanija čija je likvidnost u jednom trenutku pukla pod pritiskom nagomilanih dospjelih potraživanja. Prisjetimo se da su blokade Agrokora u jednom trenutku premašile tri milijarde i sve skupa je prijetilo panikom, lančanom reakcijom, urušavanjem sustava... Nakon toga, gledanja kroz prste više ne smije biti.
Drugo, u Ramljakovoj prezentaciji lako se može primijetiti da su najznačajniji supstancijalni ispravci u usporedbi s Todorićevom erom oni koji se odnose na Konzum, trgovački lanac u zaista otužnom stanju zbog milijardu eura utvrđenog negativnog kapitala, dok su druge hrvatske kompanije u dosta dobrom stanju. Konzum je danas zombi, baš kao što je to bio Mercator kad ga je pod pritiskom dugova Todorić uspješno preuzeo i strahovito preplatio. Nadu, pak, budi to što su kompanije iz grupe Prehrana i Poljoprivreda zadržale dojmljive bilance, onakve kakve imaju dobre tvrtke. Kod njih su, istina, revizori PwC-a pronašli razloge za vrlo velike ispravke vrijednosti, ali su ti iznosi teški stotine milijuna kuna, srećom, jednokratni; mogu utjecati na procjenu vrijednosti kompanija, ali održivost njihova poslovanja sasvim sigurno nije upitna. Primjerice, Ledo i Jamnica imaju ispravke vrijednosti zato što su posuđivali i jamčili Agrokoru (Ivici Todoriću), ali su inače poslovno, što se kaže, na konju.
Iako je Ante Ramljak na konferenciji za novinare bio neuobičajeno suzdržan kad su mu bila postavljena pitanja o mogućoj kaznenoj odgovornosti Ivice Todorića, teško je ne primijetiti da je upravo revizija otužnog stanja u Konzumu najbolji odgovor novopečenom blogeru, čovjeku koji misli da mu je najveća greška na vrhuncu krize bilo to što nije bolje i češće javno obrazlagao svoje planove, ali ga ne smeta to što sada i dalje komunicira prvenstveno jednosmjerno. Konkretno, poprilično je zabavno primijetiti u Ramljakovoj prezentaciji da su revizori PwC-a jednostavno otpisali 3,3 milijarde kuna Agrokorovih ulaganja u IDEA-u. Taj ogroman iznos Ivica Todorić i njegovi knjigovođe "zaboravili" su u bilanci Konzuma iako je poznato da je Konzum predao operativno poslovanje IDEA-e Mercatoru. Protustavke u Mercatorovoj bilanci nema; na javnim izvorima može se pronaći tek podatak da je Agrokor 2014., kad je preuzimao IDEA-u, iskazao kapitalne troškove za akviziciju 202 dućana IDEA-e od 58 milijuna eura ili osam puta manje nego što je to Konzum vodio u svojim knjigama.
Kako je moguće da netko zaboravi isknjižiti 3,3 milijarde kuna treba, naravno, pitati Ivicu Todorića i njegove operativce jer to običnim smrtnicima među knjigovođama nije jasno, baš kao što im je vrlo čudno da su vrijeme upotrebe telefonskih centrala knjižili na 23 godine, a IT opreme na 11 godina, a što se moglo čuti na Ramljakovoj presici. Te i druge knjigovodstvene "sitnice" gurnuli su Konzum u negativni kapital od 7,4 milijarde kuna te će buduće stalno vjerovničko vijeće zbog toga morati donijeti teške odluke. Konzumu treba izuzetno velika dokapitalizacija te je već u ovom trenutku jasno kako će taj trgovački lanac teško ostati živ u ovom obliku.
Zaključno, valja naglasiti da za punu sliku o stanju Agrokorovih bilanci treba pričekati ponedjeljak i konsolidirano izvješće. Prve neslužbene informacije govore da će to izvješće biti puno nepovoljnije kad je u pitanju donošenje suda o poslovnoj praksi Ivice Todorića i njegovih direktora. Tek u ponedjeljak ćemo imati sliku o ukupnim dugovima, gubitku i stvarnim zaradama koncerna. Nažalost, već se iz knjigovodstvenog pristupa PwC-a prema međusobnim obvezama unutar Grupe može iščitati da će konačni otpisi biti izrazito visoki. S obzirom na to da je, čini se, točan podatak da će ukupni gubitak 2016. biti oko 20 milijardi kuna, samo je pitanje koliko će otpisi potraživanja biti iznad 50 posto, a koliko blizu 100 posto, čak i uz optimističnija očekivanja zarada od onih u Ramljakovim mjesečnim izvještajima. A u tako uskom manevarskom prostoru za kvalitetno razrješenje međusobnih odnosa financijskih vjerovnika i dobavljača nagodba će za sve biti bolna, vraški teška. Za ovo predviđanje ne treba biti naročit vizionar.