Europska unija najprije je priopćila da čeka izvještaj promatrača Organizacije za europsku sigurnost i suradnju prije nego što da konačnu ocjenu referenduma u Turskoj. No, nakon što je ta promatračka misija ocijenila da referendum nije bio u skladu sa željenim standardima, da nadmetanja i kampanja "za" i "protiv" nisu bili ravnopravni - ni jedne službene reakcije iz EU. Erdogan je takve izvještaje odmah nazvao "političkom namještaljkom" i poručio kako se na njih ne želi obazirati. U isto vrijeme, Erdoganove pristaše slave ulicama turskih gradova, ali i u Bosni, na Kosovu, u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj. Nije lako Bruxellesu reagirati. U nedjelju su izbori u Francuskoj, od kojih će u velikoj mjeri ovisiti i sudbina Europske unije. Erdogan, dobar ili loš, i dalje im treba. Nekima kao saveznik u borbi protiv terorizma, a drugima u upravljanju migracijskom krizom. Hoće li će Turci imati pravu demokraciju u svojoj državi ili ne, to za Bruxelles nije velik prioritet. Uostalom, te vrijednosti, na koje se EU dosad pozivao, ugrožene su i unutar same Unije.
Ipak, ovaj referendum, čiji će ishod vjerojatno prouzročiti najveće promjene u Turskoj politici u zadnji stotinu godina, dugoročno će promijeniti i tijek odnosa Europske unije s tom državom. Do sada smo svjedočili nekakvom statusu quo u tim odnosima. Turska se pretvarala da je zainteresirana za članstvo u EU, a Europska unija se pretvarala da je to moguće i da proces traje. A kako uopće ide taj proces dovoljno govori to da je Turska formalno otvorila pregovore o članstvu isti dan kad i Hrvatska, 5. listopada 2005., čak pola sata prije Hrvatske. A Hrvatska je već četiri godine punopravna članica, dok je Turska otvorila mali broj poglavlja. Usto, Hrvatska je sporije od drugih država ulazila u EU.
Ovakvim tempom Turska bi mogla u EU za pedesetak godina. U međuvremenu, povećao se broj onih u EU koji više ne vjeruju da je članstvo Turske uopće moguće, a sve je manje onih koji misle da je to poželjno. Do sada su to otvoreno govorili iz Europske pučke stranke, najveće političke skupine u Europskom parlamentu, koji predlažu neku vrstu "privilegiranog partnerstva", ali nikako punopravno članstvo. Pozivi za suspenziju pregovora s Turskom trenutno dolaze i iz redova socijalista, liberala i zelenih. Dakle, lista protivnika prijema ovakve Turske u EU sve je veća. S druge strane, Erdogan bi mogao iskoristiti priliku da ponosno poruči EU kako ni Turci više nisu zainteresirani za EU te da se neće više dati omalovažavati. Eventualnu odluku Turske da sama odustane od članstva u EU, onako kako je to učinio Island, mnogi u EU vjerojatno bi dočekali s olakšanjem, premda bi možda formalno, licemjerno, izrazili žaljenje. Međutim, u takvim scenarijima izgubili bi prodemokratski slojevi društva u Turskoj, iako se povećanje ovlasti predsjedniku, ako to narod doista želi, ne može samo po sebi nazvati nedemokratskim.
Erdoganu je telefonski na pobjedi na referendumu čestitao američki predsjednik Donald Trump. No, ni sam Trump baš i nije poznat po zauzimanju za demokratske vrijednosti. Kritike stižu sa svih strana Europskog parlamenta. Kati Piri, nizozemska zastupnica u Europskom parlamentu, koja je i izvjestiteljica za Tursku, spomenuvši kako je gotovo polovica Turaka glasala protiv, zapitala se "što bi tek bilo da je kampanja bila poštena".
Ovaj referendum dodatno će u EU ojačati glasove protiv Turske. Možda Turska i ne mora formalno suspendirati pregovore, dovoljno je da se ostvare Erdoganove najave o ponovnom uvođenju smrtne kazne da se to iskoristi kao povod za suspenziju pregovora jer država koja ima smrtnu kaznu ne može biti ni članica Vijeća Europe, a kamoli Europske unije.
Unija će pokušati smiriti strasti u odnosima s Turskom, u nadi da su teške riječi koje je Erdogan izrekao na račun nekih država EU bile samo dio kampanje. Ali, dok je Erdogan optuživao Njemačku, Švicarsku i Nizozemsku za "nedemokratsko ponašanje", pa ih čak usporedio s fašizmom, u Turskoj je nastavljena kampanja protiv njegovih neistomišljenika. Portal Politico objavio je brojke kojima se ilustrira stanje ljudskih prava, medijskih sloboda i kampanje protiv kritičara Erdogana u Turskoj, a za što se kao povod koristi propali pokušaj puča. Vladinim dekretom zatvoreno je 15 sveučilišta. Čak je 178 medija zatvoreno ili stavljeno pod kontrolu vlasti. Zatvoren je 141 novinar, a gotovo pet tisuća akademika izbačeno s posla iz 112 sveučilišta. Blizu 50 tisuća osoba zadržano je u predsudskom postupku, među kojima su policajci, suci, vojni časnici i predstavnici lokalnih vlasti. Suspendirano je 125 tisuća javnih službenika, a više od 110 tisuća osoba je uhićeno u sklopu istraga o djelovanju Gulenova pokreta.
Jedno od područja gdje bi Erdogan mogao imati utjecaj, a u kojem EU smatra da ima glavnu ulogu, jest i zapadni Balkan. Neki u BiH i na Kosovu slavili su ustavne promjene u Turskoj, iako je teško shvatiti kakve to veze može imati s njihovim životom. A radi se o tome da je Erdogan kao turski vođa već stvorio svoje simpatizere i na Balkanu. Turska je do sada u ovoj regiji igrala konstruktivnu ulogu, u suradnji s EU i djelujući preko NATO-a. No, promijenjena Turska, ona koja će na događaje gledati kroz prizmu vjerskih odnosa, može imat drugačiji utjecaj u ovoj još osjetljivoj regiji. Još ako EU i dalje bude oklijevao u procesu proširenja, broj onih koji će se okrenuti Turskoj, kao što se velik broj Srba okrenuo Rusiji, samo će rasti.