Upravo svjedočimo vrlo važnom segmentu povijesti: događa se ridukulizacija političkog i ekonomskog mainstreama. Da nije tužno, bilo bi smiješno. Likovi koji počinju zaposjedati teritorij širokog javnog utjecaja u nekim zemljama su i doslovno klaunovi. Beppe Grillo je profesionalni komičar. Tako se ponaša i izgleda. Pa ipak, njegov Pokret pet zvijezda ima potencijal osvajanja vlasti u Italiji i posljedično rušenja koncepta cijele Europske unije koji će se, ako se dogodi, prvo zrcaliti kroz kataklizmično urušavanje zajedničke valute, eura. Konzervativnija varijanta sličnog političkog ridikula sasvim je sigurno Donald Trump. On je već osvojio vlast, a ugledni Bloomberg prije nekoliko dana objavio je vrlo uvjerljivi Vodič za pesimiste u 2017. godini u kojem je američki predsjednik, naravno, neobično crvenokosi političar koji je bizarnim potezima proizveo lančanu reakciju s tragičnim posljedicama. Vrlo zabavno štivo. Preporučujem čitanje.
Uspjesi ovakvih atipičnih likova u politici vezani su prvenstveno uz pomiješani osjećaj nezadovoljstva i nepovjerenja prema postojećem establishmentu, a manifestiraju se kroz vrlo različita utjelovljenja na vrlo različitim dijelovima političkog spektra. Taj miješani osjećaj nezadovoljstva i nepovjerenja jako je vidljiv i u Hrvatskoj. Ponajviše se ogleda u dugogodišnjoj fasciniranosti velikih hrvatskih medija "simpatičnim narodnim tribunima", ali u suštini agresivno-primitivnim marginalcima koji najavljuju velike, hrabre i vrlo opasne promjene. Vrijeme koje je prošlo od vrhunca slave pokojnog "bombardera s Kvarnera" do suvremene pernarizacije medijskog prostora svojevrsni je kontinuitet idolpoklonstva dijela javnosti prema domaćim ili međunarodnim hohštaplerima, kao što je bivši grčki ministar Yanis Varoufakis koji je vlastitoj zemlji nametanjem blesavog i isključivog ekonomskopolitičkog ekstremizma nanio ogromnu štetu, dok kod nas i dalje plijeni pažnju kao da je zaista relevantan sugovornik.
Zašto je problem tretirati Pernare ili Varoufakise kao doista važne? Pa pobogu jednostavno zbog toga što su njihove ideje i rješenja takvi da bi posljedice mogle biti ne samo ekonomski kolapsi nego i nove vrste totalitarizma, koliko god se takvi likovi pozivali na demokraciju. Kad Varoufakis kaže da je Europa u groznim problemima, apsolutno je u pravu. Nije to neka filozofija. Ali on i njegovi te probleme mogu samo dramatično pogoršati.
Evo, uzmimo za primjer Varoufakisova razmišljanja koja smo mogli pročitati u novoj poplavi domaćih i regionalnih intervjua nakon njegova novog nesretnog posjeta Zagrebu. On, među ostalim, plijeni pažnju nazivajući europske birokrate idiotima. Nije sporno da u europskoj birokraciji ima takvih, ali prije su to oni koje podržava Varoufakis. On, primjerice, blagonaklono gleda na politiku negativnih kamatnih stopa koju potiče Europska središnja banka i zgraža se nad ogromnim akumuliranim uštedama koje bi on de facto oporezivao za opće dobro. Problem je u tome da štednju nemaju samo bogataši, već i sasvim obični ljudi kojima bi Varoufakis kao pravedni "demokratski marxist" totalitaristički otimao. Upropaštavao bi ljudima dio po dio štednje kroz negativne kamate u ime nekog svog višeg cilja. Ima li goreg financijskog fašizma obučenog u grčku togu demokracije? U "novom vrlom svijetu" Yanisa Varoufakisa, u kojem bi on provodio obračun s establishmentom, nedvojbeno bi carovala strašna inflacija i devalvacija. Kad bi Varoufakis i njegovi zaista dobili vlast, Europa bi, vjerujte, preko noći postala Venezuela.
Ta zemlja najbolji je primjer kako može završiti davanje šanse Pernarima ili Varoufakisima: danas u Venezueli trgovci s dobrim prometom doslovno važu novčanice jer ih zbog obezvrijeđenosti nemaju vremena brojiti. Najvrednija novčanica od 100 bolivara teška je 110 grama, a njezina vrijednost je u trenutku pisanja ovog teksta bila oko 2 američka centa te je zaista je puno jednostavnije izvagati 100 novčanica i pomnožiti njihovu težinu s koeficijentom vrijednosti nego prebrajati novčanicu po novčanicu. Prvo bi čovjek pomislio da je ova priča neka vrsta antichavezovske propagande. Nije. Danas su zbog posljedica "mudrog" socijalizma Huga Chaveza u zemlji prebogatoj naftom nestašice u dućanima postale svakodnevica. Baš kao neredi, osjećaj nesigurnosti, opća neimaština, redovi pred dućanima, bankama i praznim bankomatima, galopirajuća inflacija i bolna devalvacija.
Venezuelanski pandani Varoufakisu liječit će tu bolest tiskanjem sve krupnijih apoena bolivara - od 500, 1000, 2000, 5000, 10.000, 20.000… I tko zna dokle će dogurati.Kad se prije nekoliko tjedana zbog hrpe problema smrznuo sustav plaćanja kreditnim i debitnim karticama, socijalistički predsjednik Nicolas Maduro je u prepoznatljivom stilu za sve optužio napad iz cyber prostora te organizirao raciju u Creditcardu, lokalnoj tvrtki koja procesira plaćanja za Visu i Mastercard. Hoćemo li pustiti da nas naši Chavezi, Varoufakisi, Pernari… dovedu u stadij bolesti koji bismo mogli nazvati venezualskom dijagnozom tijekom koje ćemo morati gutati ovako degutantna objašnjenja kao što je ono o cyber napadu Chavezova nasljednika ili ćemo doći zdravoj pameti te raznim "zanimljivim" hohštaplerima reći: No pasaran.
U protivnom, budite uvjereni, na vlasti ćemo imati nekog simpatičnog Madura - nesvršenog studenta koji je volio Led Zeppelin više od učenja pa je završio kao vozač autobusa koji je pak nekom čudnom igrom slučaja, baš zato što je svojevrsni diletant, uz Chaveza doživio streloviti politički uspon te, eto, postao i predsjednik. Lice našeg novog totalitarizma imat će demokratsku legitimaciju i lice ignoracije, ono grozno nezainteresirano lice koje je svjesno dalo priliku ekstravagatnim hohštaplerima. Ma sve ćemo mi to preživjeti. Siromašni i grozno poniženi.