Divni, novi fotošopirani svijet
Umjetnost se uvijek rado poigravala s time što je stvarnost, a što izmišljotina, no način na koji se s time može igrati na društvenim mrežama prilično je nov. Naplavljuju nas deseci tisuća sličica potpuno savršenih žena na romantičnim pozadinama mora/ljeta/sunca. Ma kakva Leonardova Mona Lisa ili Botticellijeva Venera - one ipak nisu znale za fotošop. Kad je prije par mjeseci “izronila” stvarna guza Kim Kardashian koju su zli paparazzi “uhvatili” u nekom ljetovalištu, činila se većom prijetnjom od svih ružnih riječi sjevernokorejskog vladara. Jer toliko nada, uzdaha i fantazija leži na savršeno okrugloj Kiminoj pozadini! Otkriti da ona nije baš tako okrugla možda je opasnije nego dokazati da je Zemlja ipak ploča kao što su vjerovali naši stari. Srećom, obožavatelji su brže-bolje zaboravili da Kim ima mlohavu, celulitom bremenitu ovješenu stražnjicu i vratili se štovanju one nestvarne, fotošopirane. Jer nema tog manjeg ili većeg nedostatka koje vrli fotošop ne može ispraviti. Slučaj fotošopirane Claudije Cardinale na plakatu ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu samo je potvrdio da više i ne postoji žena, ma kakav ona seks-simbol nekoć bila, na kojoj se ne može bar malo “poraditi”.
Primjerice, Claudia bi mogla imati malo duže noge i mršavija bedra. (Ovih je dana glumica postala i žrtva lažne objave da je mrtva, koja je brzo uklonjena s Facebooka). Sigurno pamtite i neprepoznatljive Kate Winslet i Nicole Kidman s naslovnica šarenih magazina. Jedno je estetska kirurgija, zatezanje lica, upuhivanje raznih sadržaja u bore, botoksiranje stražnjica, uveličavanje grudi i tako dalje. A drugo je fotošop koji takva, već solidno obrađena, uglačana, zategnuta tijela dovodi praktički do robotskog ili stripovskog savršenstva koji je možda nekom dijelu muške populacije zanimljiv, a kod drugog rezultira slabljenjem seksualnog apetita. Jer na kraju krajeva, čije je to tijelo na slici kojem je fotošop oduzeo posljednji atom stvarnosti?
Sve više je blogerica, a neke su od njih i bogomdane komičarke koje se bave upravo tim raskolom prirode i fotošopa. One objavljuju po dvije slike: na jednoj je tijelo kakvo jest, ne baš sasvim utegnuto i s ponekom masnom rezervom, a na drugoj je isto tijelo nakon fotošopa. Problem je što smo već toliko navikli na tijela bez mrlja, dlačica, celulita, vidljivog trbuščića, ponešto lelujavih bedara, da padamo u stanje šoka kad shvatimo da ona i dalje postoje, jedno od njih pripada nama, a drugo je na slici koja nije fotošopirana. Kaže se da je ljepota “u oku promatrača”, no postavlja se pitanje zbuni li se oko kad vidi komadić prave prirode? Plaža jednog malog mjesta na obali postaje oaza spontane tjelesnosti: tu je dobar, stari celulit, tu trbuščići plešu, a ni leđni mišići nisu što bi trebali biti.
To ne smeta curama s moje plaže da se slikaju za Instagram, no hoće li svoja tijela prethodno obraditi? Ili će ih takva, nesavršena, prikačiti na mrežu? To da jedna ima prištiće, druga pjegice, a treća pomalo salasta bedra, to da je jednoj oguljen lak na nožnim prstima, a drugoj su svijetli pramenovi pobijelili, to da jednoj treba veći broj gornjeg dijela bikinija, a drugoj donjeg, sve bi to naš vrli fotošop s krajnjim zadovoljstvom prebrisao i “oku promatrača” poslužio svoju uvijek istu sliku. Dotjerao bi još i našu plažu koja je sve samo nije savršena budući da je blizu ceste, a pića se prodaju u nečemu što izgleda poput betonske kocke koju smo svi s vremenom zavoljeli, premda smo je na početku mrzili. Kako da se pretvorimo u Acapulco kad to nismo i kako da ljepotice s plaže izgledaju poput Viktorijinih anđelica, ako to nisu? Ljepši smo i pametniji od toga, samo što ispadamo iz gabarita vrlog fotošopiranog svijeta i milijunske horde koja mu zaneseno plješće. Ne primjećujući pritom da je car gol, a tijelo sa slike nikada nije ni postojalo.