Najprije je objekte napustila JNA. Nakon njih uslijedile su horde domaćih i gostujućih pljačkaša koje su objekte očistile od inventara mrskog okupatora. Nekoliko godina poslije, u sklopu plana smanjenja i profesionalizacije, dobar dio objekata napustila je i Hrvatska vojska. Iza njih pristigle su nove horde pljačkaša koje su, ponesene domoljubljem i nacionalnim zanosom, objekte očistile od inventara vlastite vojske. I onda su, u trećem valu, u osvajanje krenule lokalne vlasti. Središnju vlast zatrpavale su zahtjevima za darovanjem hektara i hektara nekadašnjeg vojnog zemljišta. Zahtjevi su potkrijepljeni raznoraznim projektima od lokalnog značenja - hoteli, bolnice, domovi za starije, škole, kampusi, nema čega nije bilo. Vojsci i državi odgovaralo je da se toga riješi te su za simboličnu jednu kunu dijelili lokacije. I onda... Umjesto velikog građevinskog buma, najveći dio tih objekata ostao je nedirnut, pred urušavanjem, a jedina je razlika bila u tome što vlasnik nije bila država, nego općina ili grad.
Tako je i grad Ploče dobio zgradu nekadašnjeg Doma kulture JNA s kinodvoranom. Puno godina kasnije zgrada je i dalje neiskorištena, zjapi prazna kao i kinodvorana. No, koga briga za to. Grad Ploče ima novu ideju. Hoće graditi marinu. Platili su i izradu idejnog rješenja, ucrtali je u prostorni plan grada i sad im jedino smeta Hrvatska vojska koja se ne želi maknuti s tog prostora. Naravno, nemaju Pločani ništa protiv svoje vojske. Ali nek' ona ide u brda, a iz uvale neka se makne jer oni tamo žele marinu koja će od Ploča valjda napraviti novi Monte Carlo. Vlasti tvrde da imaju i investitore koje, doduše, nitko nije vidio. Nitko nije vidio ni Studiju opravdanosti izgradnje. Prigovore kako izgradnja marine, koja je miljama udaljena od otvorenog mora i takoreći se nalazi preko puta Luke Ploče, nema smisla nitko ne želi čuti. Uostalom, zašto se zamarati nebitnim. Uvala je proglašena biti ili ne biti opstanka Ploča. Obrazac koji smo u posljednjih 20 godina čuli iz mnogih lokalnih sredina. Priča je trajala dok središnjica nije popustila i darovala prostore. Kasnije bi sve utihnulo, a ako se netko i sjetio planova, za njihovu propast opet je bio kriv Zagreb.
Zagreb je sada kriv jer vojni vrh želi revitalizirati pomorsku luku u Pločama. Nakon višegodišnjih hoćemo-nećemo konačno se shvatilo da najjužnija baza Ratne mornarice, Obalne straže i namjenski organiziranih protupožarnih snaga ne može biti u Splitu i odande nadzirati prostor do Prevlake. U planovima Glavnog stožera Ploče su uvijek bile tiha patnja. U sklopu racionalizacije kadrovi i tehnika povučeni su u Split, ali mornarica, potpuno opravdano, nikad nije odustala od Ploča. No, Pločani su odustali od vojske. Sanjaju o turizmu i baš ih briga za nacionalne interese. A nacionalni je interes da država može u najkraćem roku intervenirati u slučaju bilo kakvog incidenta. I ne mislimo tu na terorizam, vojni napad ili slično. Govorimo o velikim požarima, padu zrakoplova u more, pomorskim nesrećama, krijumčarenju ljudi...
Prije nekoliko godina velik je požar poharao Pelješac. Tada su svi vapili za kanaderima i vojnicima. Nikoga tada nije zanimalo odakle vojnici dolaze, gdje spavaju, gdje su kanaderi na popravku, gdje tankaju gorivo. Samo je bilo važno da dođu. Sada kad vidljive opasnosti nema, ista ta vojska je mrska, ne žele je u svom dvorištu, loptaju se njome kao s neželjenim djetetom. Nažalost, za takav status veliku krivnju snosi i središnja vlast koja dopušta takvo ponašanje. Umjesto da lokalnim šerifima, koji nisu sposobni pokrenuti ni gradsko kino, jasno kažu što je državni interes i da s time nema poigravanja.