Intervencija Moskve u američke predsjedničke izbore 2016. pokazuje da je SAD postao laka meta za subverziju. Ruske obavještajne službe istraživale su američku politiku godinama, nastojeći ostvariti utjecaj ili se dokopati podataka o osobama i politikama. Kremlj je tijekom vladavine Vladimira Putina postao ambiciozniji u svojim naumima i sposobniji u operacijama. Kako se prikupljaju dokazi, a istraga FBI-a i Kongresa uzima maha, tako postaje bjelodano da su se ruske državne službe usredotočile na najmanje pet točaka utjecaja na američki izborni proces: hakiranje, obmanu, korumpiranje, kompromitiranje i upadanje.
Prvi ruski alat je strategija hakiranja. Sastoji se od presretanja, mijenjanja, krivotvorenja i objave osobnih komunikacija, uključujući e-mailove, kako bi se diskreditirali ciljani američki političari. Na izborima 2016. Hillary Clinton i Demokratska stranka bili su primarni ciljevi koje su hakirali specijalisti povezani s Rusijom. Dijelovi ukradenih dokumenata dostavljeni su WikiLeaksu kako bi se obznanili u politički oportunom trenutku tijekom izborne kampanje. WikiLeaks djeluje kao surogat ruskih obavještajnih službi i razvidno je da se financira iz Moskve.
Drugo oružje ruskog utjecaja je strategija mijenjanja koja se ogleda u ubacivanju i raspačavanju lažnih vijesti o izbornim kandidatima kroz tradicionalne i društvene medije. Fabricirani izvještaji mogu biti pozitivni ili negativni, a njihov je cilj proširiti glasine i nagovještaje koji se mogu učvrstiti u mnijenju birača čak i ako su priče naknadno razotkrivene kao lažne. Mjenjatelji djeluju na premisi - što veća laž, to će ljudi u nju prije povjerovati i ponavljati je.
Treće sredstvo intervencije Moskve je strategija korupcije. Ona uključuje mamljenje, podmićivanje i novačenje političkih aktivista, lobista, novinara, pripadnika akademske zajednice i stvaratelja mnijenja da postanu dijelom urote Moskve kako bi se srušio američki demokratski sustav. Trenutačne istrage u Washingtonu se vrte oko optužbe da su ruski obavještajci novačili ugledne članove izbornog tima Donalda Trumpa kako bi služili interesima Moskve. U zamjenu za dostavljanje informacija koje mogu štetiti Hillary Clinton ili gomile ukradenih e-mailova, Trumpova je pratnja mogla obećati da će, ako pobijede na izborima, ukinuti bolne američke ekonomske sankcije ruskim dužnosnicima.
Četvrti ruski mehanizam je strategija kompromitiranja. Ona se usredotočuje na prikupljanje skandaloznih i prljavih materijala o ciljanim političkim liderima, koji se mogu iskoristiti za ucjenu i tako utjecati na američku politiku, posebno nakon izbora. Nedvojbeno, potencijalno kompromitirajući materijal, bilo financijski ili osobni, nije bio skupljan samo o Hillary Clinton, nego i o Donaldu Trumpu. Kremlj može držati taj “kompromat” u pričuvi te ga iskoristiti u slučaju potrebe da generira skandal povezan s trenutačnim predsjednikom i potkopa politiku Bijele kuće.
Bilo je bezbroj takvih primjera u Srednjoj i Istočnoj Europi tijekom proteklog desetljeća kako je Moskva nastojala diskreditirati političare koji su se protivili njezinoj politici. Peta metoda je ruska strategija upada koja je uglavnom razotkrivena nakon američkih predsjedničkih izbora. U njoj hakeri, koje je unovačio Kremlj, ostvaruju pristup izbornim listama i sustavu glasanja u više od 20 saveznih država. Čini se da je cilj izmijeniti informacije o biračima te tako utjecati na izbore na lokalnoj i državnoj razini. Istražitelji tek trebaju utvrditi kako je to utjecalo na brojanje glasova, a neki vjeruju da bi prikupljene informacije mogle biti korištene u sljedećim izborima.
Pet moskovskih metoda utjecaja na ishod izbora počiva na povoljnim političkim i društvenim uvjetima u sadašnjoj Americi. Politička se polarizacija između dviju velikih stranaka, republikanaca i demokrata, znatno produbila tijekom Obamine administracije. To se i dalje vidi u Kongresu, gdje jedva da ima ikoji pokušaj da se donese zakon uz podršku obiju stranaka. Jaz je tako dubok da se stranim akterima otvara prostor za infiltraciju ako političaru mogu pribaviti pomoć koja će biti od koristi protiv domaćeg konkurenta. Kongresni i stranački jaz se ogleda u duboko podijeljenom biračkom tijelu koje je podložno teorijama zavjere i negativnoj propagandi protiv konkurentske stranke.
Informacijska lakovjernost omogućava upad ruskim obavještajnim službama. Hrani se također političkim ambicijama pojedinaca i otvara prostor za financijsku korupciju čiji je cilj uništavanje konkurenta i pobjeda na izborima.Takvo konkurentsko i polarizirano domaće ozračje potiče također naivnost kod mnogih donositelja odluka o strateškim ciljevima Moskve. Ideja da je hladni rat završio i da Rusija može biti partner prožela je Obaminu administraciju i uspavala većinu političkog establishmenta sve dok se nije počeo sagledavati opseg Trumpova skandala s Rusijom. Iako FBI i američka vlada mogu detektirati i obraniti se od većih kibernetičkih napada, bit će mnogo teže zaštititi se od propagande, dezinformacija i ambicija nekih političara koji su spremni na suradnju sa stranim silama samo da pobijede domaće političke konkurente.