Kaos koji mjesecima vlada u SDP-u pretvara se u grotesku u kojoj je svatko svakome vuk, ako ćemo parafrazirati Thomasa Hobbesa. Peđa Grbin želi maknuti Davora Bernardića, ovaj bi dekapitirao Miranda Mrsića i Milanku Opačić, razvoj događaja čekaju Ranko Ostojić, Zvonimir Mršić, Siniša Hajdaš Dončić, Aleksandra Kolarić i tko zna tko još, a za to vrijeme Socijaldemokratska partija kontinuirano tone.
Što se još uvijek pretjerano ne iščitava na rejtingu, ali je vidljivo u potpunom nedostatku političkog sadržaja, koji bi trebala ponuditi najveća opozicijska stranka. Najprecizniju ocjenu glavnih likova u ovoj sapunici dala je Jelena Lovrić zaključkom da "Milanka Opačić i Davor Bernardić pripadaju istoj vrsti profesionalnih političara koji ništa konkretno u životu nisu uradili, nego su svoje karijere i egzistenciju gradili partijskim kanalima".
Kakva je onda budućnost SDP-a?
Mogući su razni scenariji, ali u kadrovskom pogledu sve se svodi na to hoće li Bernardić ostati predsjednik ili će biti smijenjen. Iako u njegovu krugu tvrde da je veći dio stranke uz aktualnog predsjednika, u SDP-u je previše pukotina da se ovakve teze mogu uzeti zdravo za gotovo. A tek slijedi pravi rat jer ne vidimo kako je moguće spriječiti glasanje o šefu stranke na idućoj Izvještajnoj konvenciji SDP-a.
Čak ako tada prevlada njegova struja, Davor Bernardić će teško uvjeriti birače da se vrate SDP-u jer on u ovih deset mjeseci nije pokazao ništa što se očekuje od čovjeka koji je potencijalni premijerski kandidat. S druge strane, suludo je i ponašanje njegovih protivnika, koji otvorenim nabacivanjem blatom kompromitiraju stranku koja im je osigurala unosne sinekure.
Ako postoji neformalna ideja koju vrijedi podržati, onda je to da političari smiju služiti samo dva mandata, pa da vidimo kako bi se potom snašli na tržištu rada. S obzirom na sukobe koji potresaju socijaldemokrate, dosta njih to će saznati vrlo brzo jer, s obzirom na količinu međusobnih animoziteta, u SDP-u neće biti prostora za članove frakcije koja izgubi.