U nekim drugim okolnostima, hrvatska bi Vlada prihvatila Nacrt Strategije nacionalne sigurnosti bez velike pompe, kao jednu od rutinskih točaka na dnevnom redu sjednice… No, specijalna prigoda zahtijevala je drukčiji pristup. Sjednicu Vlade u prošli četvrtak prenosila je izravno televizija, jer je trebalo službeno objaviti postignuti deal s HNS-om o novoj većini, kontinuitetu vlasti i Vladi bez novih izbora. Tema je vraški osjetljiva, društvene mreže bruje od jutra do mraka i publika tu oportunističku konverziju "liberalnih demokrata" vidi jedino kao posljedicu njihova poraza na lokalnim izborima. Prema tome, trebat će sjednicu malo izrežirati, pa će uz obavezne likove, tek na kraju ići dvostruki aksl koji svi napeto iščekuju… Sjednica stoga počinje čestitkama svim hadezeovskim glavešinama za uspjeh na lokalnim izborima. Poslije toga objavljuje se dobro poznata stvar da će EU bespovratnim novcem financirati četiri petine troškova gradnje Pelješkog mosta. Dobra vijest za sve, veselit će se čak i Rusi, koji danas jedini raspolažu kvalificiranom građevinskom operativom u Hrvatskoj.
Idemo dalje… Nova koalicija? Ne, prvo imamo stvar koja nadilazi sve dnevnopolitičke teme, a to je pitanje same opstojnosti i sigurnosti Republike Hrvatske. Strategija nacionalne sigurnosti. Usto i nešto posve novo, koncept koji je HDZ predložio još pod Karamarkom - uspostavu novog resora, odnosno sektora Domovinske sigurnosti. Homeland Security je osnovan u Americi poslije terorističkog napada na Twinse radi objedinjavanja svih resursa za antiterorističku borbu. Što nije loša ideja ni za nas, s obzirom na rast terorizma u Europi. Naravno, pod uvjetom da govorimo o nekoj stvarnoj zamisli, samo što je već letimičnim uvidom u dokument vidljivo da nije riječ o tome. Na stolu su, dakle, dvije povezane inicijative. Ministar obrane i potpredsjednik Vlade, umirovljeni general Damir Krstičević, jedva, zamuckujući čita prvu, preambulu Strategije u kojoj se općenitosti sudaraju, hvataju u kolo i plešu tautološki can-can: "Naša je vizija sveobuhvatnim i koordiniranim djelovanjem države i društva, razvijati Republiku Hrvatsku kao sigurnu i slobodnu državu, sposobnu štititi svoj teritorij, suverenitet, stanovništvo, temeljne vrednote, ljudska prava i slobode i nacionalni identitet, osiguravati gospodarski i društveni prosperitet te se skrbiti o pripadnicima hrvatskog naroda u drugim državama. Republika Hrvatska razvija svoj ugled i utjecaj u međunarodnom okružju sudjelovanjem u oblikovanju međunarodne stabilnosti i mira kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije, NATO-a i drugih međunarodnih i regionalnih organizacija."
U prijevodu na latinski: Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Itd. Dakle, kompjuterski generiran slučajni slog koji se koristi u grafičkom prijelomu za popunjavanje stupaca, gomila besmislica koje samo na prvi pogled djeluju kao suvisle sintagme. Malo uznemirava jedino ideja da će se Republika Hrvatska osim obrambenih aktivnosti na svom teritoriju skrbiti i o pripadnicima hrvatskog naroda na tuđem. To izgleda kao pretekst za neku vojnu intervenciju u Burgenlandu. Ovaj bizarni tekst nije sastavio potpredsjednik Vlade, Damir Krstičević, nego mu ga je podmetnuo stručno-redaktorski tim, koji predvodi jedan psiholog, neko vrijeme vojni izaslanik u Velikoj Britaniji. Sam Krstičević čestit je dečko iz Vrgorca koji je završio vojnu akademiju u Beogradu i, proizveden u potporučnika u ljeto 1991., odmah otišao u Zenge, gdje je za četiri godine napredovao do generala. Zapovijedao je u borbi 4. gardijskom brigadom, a poslije rata 5. zbornim područjem. Kod Napoleona trebalo bi ti najmanje tri rata da od draguna dotjeraš do divizionara, poput Berthiera, princa od Wagrama. Valjda je Krstičeviću pomoglo srodstvo s generalom Jankom Bobetkom, ali ipak je najvažnije to kako se pokazao na bojnom polju. Poslan je zatim na jednogodišnje školovanje u Ameriku, a onda se politički angažirao na liniji Bobetko - Gotovina pa ga je Mesić prinudno umirovio. Stoga je prešao u biznis zaposlivši se kod najvećeg regionalnog poduzetnika u trgovini elektronskom opremom i specijaliziranim softverom. Tako se priključio moćnoj skupini Posavljaka - oni su otprilike kao Hercegovci, ali dolaze s drugoga kraja Bosne i, rekao bih, još su puno pametniji i sposobniji.
Iz cijele Krstičevićeve karijere ne vide se neka postignuća u teoriji i "nadgradnji". Sa Strategijom je malo izletio, jer je odjednom stekao preveliku samostalnost - sam bira suradnike, a ovi se nisu pokazali doraslima. Vojničkim rječnikom moglo bi se reći da su mu "nasapunali dasku", ali ne iz zlobe, nego zbog nesposobnosti.
Strategija nacionalne sigurnosti besmislen je, ali sasvim bezazlen dokument. Neobavezno trućanje od kojega nikoga neće zaboljeti glava. No, zamisao Sustava domovinske sigurnosti puno je teži slučaj. Podjednako vrvi besmislicama, ali je istodobno štetno jer je propuštena prigoda da se ozbiljno regulira nešto što zahtijeva ozbiljnu regulaciju, a osim toga, sadrži i neke jako opasne ideje, koje su pretočene u prijedlog zakonskog teksta. Da je potrebno objediniti nacionalne resurse i različite sigurnosne sustave ne samo zbog sutrašnje ili moguće prijetnje, nego zbog stalnih i neizbježnih ugroza, pokazala je tragedija vatrogasaca na Kornatima. Nije napravljena ozbiljna analiza slučaja jer bi nastao skandal - ustanovilo bi se kako u Hrvatskoj ne postoji elementarna komunikacija između različitih podsustava, a nekmoli ono što se prema doktrini ujedinjene komande, "C na treću", zahtijeva, naime, Communications, Command and Control znači - objedinjene komunikacije i zapovijedanje te pun nadzor teritorija u realnom vremenu.
Kod Kornata nije bilo moguće povezati vatrogasce, policiju, ratnu mornaricu, lučke kapetanije i civilni, najjači komunikacijski sustav (GSM, mobilnu telefonsku platformu), jer svi raspolažu zasebnom i inkopatibilnom opremom, koja se nabavlja, naravno, u posebnim postupcima javne nabave.
U Članku 2. Nacrta prijedloga Zakona o Domovinskoj sigurnosti stoji verbatim: "Ovim Zakonom ne mijenaju se nadležnosti tijela iz sustava domovinske sigurnosti, propisane zakonima kojima su ta tijela osnovana."
Drugim riječima - ne mijenja se ništa, sve ostaje isto, samo što se ta vreća brokava sad zove "Domovinska sigurnost". Jedinstven slučaj u povijesti svjetskog zakonodavstva - inicira se legislacija koja u preambuli unaprijed sebi odriče bilo kakav efekt i smisao.
Članak 6. više nije šaljiv: "U okviru sustava domovinske sigurnosti mogu biti angažirane pravne osobe posebno važne za obranu, udruge građana, udruge proizašle iz Domovinskog rata, kao i druge pravne osobe koje zbog svojih općih i posebnih sposobnosti mogu biti potpora sustavu domovinske sigurnosti u provedbi aktivnosti i zadaća od značaja za nacionalnu sigurnost." Tko će tu angažirati koga? Ministar obrane Glavaševu sekciju paradnih crnokošuljaša koji tada od skupine jebivjetara iz birtije postaju dio Oružanih snaga? Ili će se udruge proizašle iz Domovinskog rata odlukom nekog od nedefiniranih šefova Domovinske sigurnosti proglasiti za rezervni policijski sastav? Pa zar nismo imali dovoljno sranja s paravojnim odredima i martolozima kad su merčepovci, opremljeni iskaznicama specijalne policije, išli u kaznene ekspedicije i otimali bogate Srbe? Treba li time opet eksperimentirati? I kako će na to gledati europske instancije, kad se ta notorna glupost i ondje pročuje?
Kako idu stvari na Balkanu? Prvo NATO, pa investitori - i već stojiš dobro s EU
Za razliku od Hrvatske, gdje se saborska manjina zalaže za demokratsko pravo na javno vrijeđenje javnih osoba uličnim dobacivanjem i bezobrazlucima, u maloj, strogo uređenoj Crnoj Gori, gdje te ne pitaju za porijeklo imovine pojaviš li se odjednom u Cetinju s vrećom dragog kamenja, više se neće moći javnim pogovorom nekažnjeno narušavati ugled međunarodnih organizacija u koje se država učlanila. Globom od 10 tisuća eura kaznit će se onaj tko vrijeđa Crveni križ ili Eurosong te druge takve asocijacije. Više se neće moći nabacivati drvljem i kamenjem ni na nezaštićeni NATO, jer se u Monsu u Belgiji, u štabu Sjevernoatlantskog saveza, već sedam dana vije crnogorski barjak s dvoglavom orlušinom i bojnim lavom sv. Marka.
Cijelu crnogorsku povijest obilježava taj bizantsko-latinski kompozit. Moskva je oduvijek podmirivala kronični manjak u riznici male gorske kneževine, koja je pritom politički uvijek naginjala Zapadu. Između sudbine ruske karaule na Mediteranu i osebujne kulture na rubu mediteranske ekumene, naposljetku je prevagnula ispravna odluka - orijentacija 100% na Zapad. Oko 2000 đetića pod oružjem ulazi u zajedničke atlantske formacije, skupa s dvije hrđave ruske korvete, preparkirane iz Kumbora, gdje se gradi One&Only Portonovi, najluksuzniji rezort na svijetu, u industrijsku luku Bar, gdje pristaju trajekti iz Italije.
Rezultat mudre promjene državne politike već se vidi u crnogorskom BDP-u, koji iznosi 6,415 dolara, dok je u Srbiji 5,143. Još donedavna, Beograd je za Podgoricu bio što i Beč za Zagreb, ali dvadeset godina divergentnih politika dovelo je do dramatične promjene poretka - isto ono što vidimo uspoređujući Hrvatsku sa Slovenijom, Slovačkom, Češkom i Poljskom.
Bum na Crnogorskom primorju, koji je Svjetsku turističku organizaciju naveo da procijeni kako će upravo montenegrinska država od 2015. do 2025. imati najveći rast te djelatnosti na svijetu, pokazuje kako idu stvari na Balkanu: prvo se učlaniš u NATO, onda se pojave većinom zaljevski investitori i malo kasnije stojiš jako dobro u pristupnim pregovorima s EU, te otvaraš poglavlje za poglavljem… Sasvim je očito da će slična sekvencija uslijediti u Makedoniji. Objavljena je nakana da se priključenje NATO-u ostvari već iduće, 2018.! Novi premijer Zaev pristao je da uđu pod akronimom FYROM, Bivša jugoslavenska republika Makedonija, a s obzirom na benefite koji se vide u crnogorskom slučaju, očito je da bi im se isplatilo ući i kao TAFKAP, Umjetnik ranije poznat kao Prince, te pod njegovim znakom, umjesto pod barjakom podjednako relevantnog Aleksandra Makedonskog.