Stara je poslovica kako pobjeda ima tisuću očeva, dok je poraz siroče. S tim na umu, već i sam pogled na mnoštvo okupljeno u predizbornom stožeru Anke Mrak Taritaš u Zagrebu nakon objave rezultata mogao je dati jasan odgovor na pitanje treba li njezin izborni nastup tretirati uspješnim ili ne. Siže je jednostavan. Ona nije uspjela svrgnuti Milana Bandića s pozicije gradonačelnika Zagreba, no došla je bliže tome od bilo koga drugoga u njegovih gotovo dva desetljeća na čelu glavnoga grada. A to je očito rezultat kojem su mnogi u izbornoj noći željeli biti očevi. Da je izborni rezultat Anke Mrak Taritaš izniman, može se zaključiti i temeljem brojki. U drugom krugu izbora osvojila je 131 tisuću glasova. To je oko 47 tisuća glasova više nego što je na prošlim izborima kao kandidat SDP-a, HNS-a, HSU i nekih manjih zelenih stranaka osvojio Rajko Ostojić. Nadalje, to je 43 tisuće glasova više nego što je kao protukandidat Bandiću - tada još članu SDP-a - ostvario nezavisni Josip Kregar.
Sasvim izravno rečeno, Anka Mrak Taritaš uvjerljivo je najpopularniji politički protivnik kojeg je Bandić imao u Zagrebu otkad se gradonačelnika bira izravno, a vjerojatno i u cijelom svom mandatu. S druge strane, te brojke u značajnoj su mjeri i posljedica činjenice da je u nedjelju zabilježen najveći odaziv građana u drugom krugu izbora u zadnjih desetak godina - glasovalo je 40 tisuća građana više nego 2009. godine. To, pak, znači da je Anka Mrak Taritaš ipak uspjela u određenoj mjeri motivirati inače poprilično inertno zagrebačko biračko tijelo, odnosno da je dobar dio građana u njoj vidio prihvatljivu i realnu mogućnost političke promjene na čelu grada. Sada je taj broj bio nedovoljan da bi promjene i izazvao, no politički kapital s kojim gospođa Mrak Taritaš odlazi s ovih izbora nameće pitanje: je li ona buduća gradonačelnica Zagreba?
Dodijeliti nekome takvu titulu netom nakon što je izgubio izbore čini se kao ekstremna kalkulacija, no način na koji je Anka Mrak Taritaš poražena daje naslutiti kako su ovi izbori bili tek prvi čin bitke za Zagreb. Jedan od ključnih razloga političke dugovječnosti Milana Bandića u Zagrebu bila je činjenica da je - što zbog propasti SDP-a, što zbog tajnih paktova s HDZ-om - na izborima bio suočen uglavnom s nedoraslim instant-protukandidatima, bez ikakvih referenci i povijesti u gradskoj politici, postavljenih u formi glinenih golubova tek nekoliko mjeseci prije izbornog megdana. S Ankom Mrak Taritaš prvi put mu je na drugoj strani stajala jaka figura s pozitivnim javnim imidžem i nešto dužom kampanjom. I bilo je blizu. Što će biti nakon četiri godine njezina aktivnog i principijelnog rada u gradskoj opoziciji?
Pogotovo ako konkurentica ne bude radila greške... Da bi Anka Mrak Taritaš uspjela sačuvati i povećati svoj politički kapital, bitno je da ispuni nekoliko uvjeta. Kao prvo, evidentno je kako bi u ovom trenutku za nju bilo poprilično rizično preuzeti čelnu poziciju u HNS-u. Stranka je poljuljana i podijeljena, vjerojatno uskoro ide na izvanredne parlamentarne izbore, gdje bi - nastupi li samostalno - mogla doživjeti katastrofu. Zašto bi ona potpisala takav rezultat? S druge strane, čelna pozicija u stranci nužno podrazumijeva i sklapanje raznih kompromisa, dok bi njezin osobni rejting bi trajno opterećen djelovanjem svih članova stranke.
Puno oportunije za Anku Mrak Taritaš je koncentrirati svoje političko djelovanje na razini Zagreba te zadržati relativno autonomnu poziciju u odnosu na stranku. Kao drugo, naredni period u gradskoj politici Anka Mrak Taritaš trebala bi posvetiti stvaranju jedinstvene platforme sa svim liberalno-lijevim političkim snagama u gradu, od inicijative Zagreb je naš do nekih ljudi koji su se pojavili na nezavisnoj listi Sandre Švaljek. Uspije li se na taj način nametnuti kao liderica opozicije u Zagrebu, smanjila bi i manevarski prostor SDP-u oko buduće odluke hoće li je opet podržati u utrci za gradonačelnicu. Na kraju, Anka Mrak Taritaš morala bi se u budućnosti sačuvati od ulaska u bilo kakve političke aranžmane koji bi mogli narušiti njezin imidž vjerodostojne oporbe Milanu Bandiću. Uspije li ostvariti sve te preduvjete, već 2021. Zagreb bi mogao dobiti gradonačelnicu umjerenog političkog profila, praktički stranački neovisnog, političkog rejtinga temeljenog na vlastitoj popularnosti i osuđenu da vlada sklapajući široke koalicije u gradskoj skupštini. I nakon Bandića, Bandić....