Što smo do danas saznali o tijeku krize u Agrokoru? Prvo, da nešto očito nije u redu s Agrokorovim financijama. Drugo, da je Moody's, kao utjecajna međunarodna bonitetna agencija, koncernu u petak dao povoljan vjetar u leđa kredibilnom potvrdom da Agrokorove financije, pa ni servisiranje ogromnog duga, u 2017. godini nisu pod upitnikom. Treće, da ne trebamo vjerovati priopćenjima, ma s koje strane dolazila.
Zašto, naime, Sberbank najavljuje kadrovske rošade u vrhu Agrokora i moguću rasprodaju dijelova koncerna ako Agrokor zasad uredno otplaćuje dugove i ako je izvjesno, kao što tvrde i Moody's i Agrokor, da će uplate redovno stizati barem do kraja tekuće godine?
Zašto Agrokor ozbiljno najavljuje "repozicioniranje i restrukturiranje sustava" ako su financijske obaveze za ovu poslovnu godinu zatvorene?
Tko su ključni investitori Agrokora ako je jedini poznati veliki vlasnik Ivica Todorić? Mirovinski fondovi koji imaju manje udjele u Ledu i Jamnici? Netko za koga ne znamo? Ili ipak nije riječ o ulagačima nego o vjerovnicima, ali čemu onda žurba ako su do kraja godine nahranjeni?
Ivica Todorić godinama je izbjegavao bilo kakvu javnu podršku vlasti Agrokoru. Tko je sada inicirao prvi sastanak - Plenković ili Todorić? Kakva je u tome uloga Plenkovićeva ministra financija Zdravka Marića, koji je donedavno bio financijski mag Agrokora?
Ako je Agrokor, čiji ukupni prihod čini 15 posto hrvatskog BDP-a, doista pod prijetnjom kraha, a uzbuna koja se podigla sugerira da jest, ministar financija ni na koji način ne može biti izuzet iz procesa odlučivanja o kompaniji iz koje je stigao. Tko će, međutim, biti taj koji će građanima jamčiti da su sve procedure izvedene u skladu s dobrom poslovnom praksom i zakonskom regulativom države? Ne, to nije Dalija Orešković, šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Osnovno je, naravno, pitanje - zašto je prije mjesec dana ruski veleposlanik Anvar Azimov na inače redovnom godišnjem susretu s medijima objavio da "ni Rusija ni Sberbank više neće pomagati Agrokoru". Štoviše, Azimov je tada posebno naglasio da su i ruska država i njene banke spremne pomagati drugim hrvatskim tvrtkama, koje nisu u sklopu koncerna Agrokor. Tom izravnom, nimalo uobičajenom porukom međunarodnoj poslovnoj zajednici Azimov je automatski ugrozio financijske tijekove koncerna koji je izuzetno važan za krvnu sliku hrvatske ekonomije. Nije nimalo vjerojatno da ruski veleposlanik nije znao kakve će posljedice njegova objava imati za Agrokor, a posredno i za hrvatsku ekonomiju.
Jedino što danas pouzdano znamo je to da ni Azimov ni država koju u Hrvatskoj predstavlja nisu odgovorni za izlaganje Hrvatske potencijalnom pritisku druge najjače svjetske velesile.