Čini se kao da su dugo tu, ali danas im istječu prva dva mjeseca. Pitanje: što još četrnaesta hrvatska Vlada može napraviti u posljednjem od svoja prva tri mjeseca (do svojeg stotog dana), a da to nisu mogle, stigle ili znale napraviti Vlade koje su Hrvatsku vodile ranije?
Za razliku od većine prijašnjih, današnja se Vlada čini brzom i čvrstom u startu i zasad malo govori o grijesima prethodnika. Dijelom je to sigurno zato što s barem jednom prošlom, kratkom Vladom Tihomira Oreškovića, dijeli komad zajedničke prošlosti. Zadrži li čvrst početni ritam, to bi mogao biti znak našeg ulaska u razdoblje političke zrelosti.
Malo je koja Vlada dosad, osim ratne Valentićeve, svoj mandat započela opipljivim promjenama. Porezna reforma ministra Zdravka Marića, iako po mnogima ili premalo radikalna ili socijalno nepravedna, izazov je za Vladu koja je mandat morala započeti donošenjem proračuna za godinu velike naplate dugova.
Vlada ne može utjecati na svjetske trendove i ne postoji akcija kojom bi u kratkom roku mogla smanjiti cijenu hrvatskog zaduživanja. Ova Vlada, međutim, ima priliku zaustaviti trend permanentnog novog zaduživanja države.
Visok vanjski dug u kombinaciji s rastom kamata, prvim nakon velike krize, nijednu međunarodnu bonitetnu agenciju neće potaknuti na podizanje kreditnog rejtinga Hrvatskoj, barem dok ne vidi prve rezultate Plenkovićeva tima koji su, s druge strane, neizbježno povezani s cijenom zaduživanja.
Do jeseni se očekuju još tri kvartalna podizanja kamatne stope u SAD-u, najvećem globalnom vjerovniku, a posljedično i na svjetskim financijskim tržištima. Svako novo zaduživanje, pa i ono za refinanciranje postojećih dugova, Hrvatskoj zato može biti skuplje od dosadašnjeg. Prvi znak da povjerenje investitorske zajednice može porasti pokazala je u petak agencija Standard and Poor's, mikroskopskim ali ne beznačajnim pomakom prognoze budućeg hrvatskog rejtinga s negativne na "stabilnu".
Iako su mnoge Vlade o tome govorile, a nijedna nije napravila, ova Vlada bi već do proljeća, a možda i ranije, mogla u Sabor uputiti prijedlog radikalnog smanjenja broja zakona koji opterećuju ne samo poslovni, nego svaki segment života u Hrvatskoj. Ministrica gospodarstva Martina Dalić već je najavila povratak nikad potpuno zaživjele "regulatorne giljotine".
Takav zaokret, preživi li prijedlog saborsku raspravu, može promijeniti predodžbu o Hrvatskoj kao zemlji turizma i zabave koja je u svim drugim sektorima odustala od konkurentnosti. Povratak u fokus ozbiljnih investitora u tom bi slučaju mogao biti relativno brz, a s tim i povratak Hrvatske na kartu zemalja u kojima je poželjno pokretati biznise. Kraj krize u tom bi slučaju postao "opipljivim", a rastom životnog standarda potaknut optimizam potrošača dao bi novu šansu iscrpljenoj hrvatskoj ekonomiji.
Jedan od nikad zaživjelih, a dobrih SDP-ovih prijedloga, još iz vremena kada su bili snažna oporba, sugerirao je tadašnjoj Vladi Jadranke Kosor da po kratkom postupku donese odluku prema kojoj bi se, u skladu sa Zakonom o državnim službenicima, zbrinuo višak zaposlenih u državnoj upravi, dok bi se istodobno, drugom odlukom, njihove otpremnine učinile neoporezivima i za državu u prvom koraku jeftinijima. S obzirom na broj ljudi koji u tom slučaju trebaju otići, taj postupak se vjerojatno ne bi proveo u jednom, nego u nekoliko koraka.
Usporedno sa smanjivanjem broja zaposlenih u državnoj upravi slijedom tog prijedloga koji je izašao iz radionice Slavka Linića, tada još neupitnog SDP-ova ekonomskog gurua, smanjivali bi se i nameti koji opterećuju gospodarstvo i koji usporavaju pokretanje biznisa i novo zapošljavanje. Pretpostavka je bila da bi oslobođeni nameta, a uz višak radne snage na tržištu, ulagači dobili poticaj za ulaganje u nove biznise. Istodobno, uz pojačan nadzor poreznika, lakše bi se u sustav vratio veliki dio onih koji su utočište od visokih nameta pronašli u sivom sektoru. Dosadašnjim Vladama za takav je potez nedostajalo hrabrosti. Dobili smo jedino pojačani nadzor poreznika.
U tom kontekstu iščekivanja Vladinih poteza teško je ne navesti i Program za gospodarski oporavak Vlade Jadranke Kosor, solidan nerealizirani dokument napravljen u suradnji Vlade i Ekonomskog instituta koji ću vjerojatno spominjati do smrti jednostavno zato što je bio gotovo dobar, a u svakom slučaju jedini koji je stigao sa zadanim rokovnikom provedbe. Loša stranačka politika učinila je svoje i nakon pada tadašnje Vlade čini se da ga više nitko nije shvaćao obavezujućim. Taj dosad najcjelovitiji reformski program donijela je Vlada koju smo tada smatrali najlošijom, Vlada koja se na izborima nije uspjela izboriti za vlastiti mandat, ali za kojom su uslijedile dvije koje su bile i lošije i neučinkovitije.
Zadnje ozbiljno pitanje je kako će se Vlada u sljedećih nekoliko mjeseci postaviti prema novom problemu koji nastaje najavljenim "učvršćivanjem" schengenskih granica. Danas, unutar EU, a izvan Schengena, Hrvatska je osuđena na sudbinu vječitog predziđa razvijenom Zapadu. Zato bi prva sljedeća Vladina nemoguća misija mogao biti hrvatski ekspresni ulazak u Schengen, kamo kasnimo zbog vlastite, dugoročno loše politike. Ostanemo li s vanjske strane, previše toga dogodilo se uzalud.