Naravno da pitanje ustaškog grba na spomen ploči HOS-a u Jesenovcu nije delikatno, kako to želi prikazati premijer. Postavljena je ploča u čast jedaneaestorice pripadnika HOS-a koji su poginuli na tom području. Poginuli su u okviru vojne postrojbe koje je krajem te iste godine ukinuta, prevedena u okvire HV-a i više nije imala ni šahovnicu s bijelim prvim poljem niti određenje HOS-a. Hrvatska se vojska od tada nalazila samo pod jednim grbom, onim koji je definiran Ustavom i koji nema veze s ustaštvom. Zamislite situaciju da Angeli Merkel premijer Plenković kaže kako je ustaški grb delikatno pitanje. Taj bi razgovor vrlo brzo završio. Vrlo će jasno, povede li se razgovor o tome, morati reći da je osobno protiv fašizma i ustaštva. A Plenković sasvim sigurno ne bi dobro prošao s odgovorom o delikatnom pitanju ni pred novinarima koji ne pišu za publiku koja je sentimentalna prema ustašama.
Jedino što je u cijeloj priči oko HOS-ove ploče u Jasenovcu delikatno za premijera jest kako zauzeti stav prema ustaštvu i zadržati konzervativne birače, one na koje se poziva HDZ. Stav je ovdje jedini problem premijera Plenkovića. Možda ima problem kako izgovoriti da mu je to prihvatljiv grb i nakon toga se pojaviti pred europskim prijateljima, ili onima koje je stekao obrazujući se za diplomata. Teško bi mu tada bilo odgovarati na javne i osobne prozivke diplomatskih predstavnika, teško bi mu bilo zadržati tapšanje po ramenu kao nekome tko podržava kvislinški režim koji je bio u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata.
Karakter NDH stvarno nije pitanje povijesne interpretacije, niti shvaćanja događaja. Čak ne bi trebao biti enigma ni za bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića koji je izjavio da ga postojanje Trga Josipa Broza Tita osobno uznemirava jer je "on njegovoj majci likvidirao oca i uzeo imovinu". To je stvarno nevažno u procjeni karaktera ustaštva i određivanja.
Ustaše nisu bili antifašisti. Bili su fašisti. Domaći. Nesamostalni. Poklonili su predivne dijelove Hrvatske, služili su okupatorskim snagama, radili za njih i po njihovu nalogu, otvarali su logore i masovno i brutalno ubijali ljude tijekom četiri godine, koliko je ovdje trajao rat. To nije domoljublje i tako se ne bi zvalo ni u jednoj zemlji na svijetu pa nema veze ni s onom Hrvatskom koja bi zasluživala poštovanje i ponos. Nju su spasili hrvatski partizani. To što su u ustašama bili desetine tisuća ljudi koji su na kraju Drugog svjetskog rata izgubili, bili izloženi masovnim ubojstvima i teroru, i dalje ih ne prebacuje među pozitivce jer se stvarno nitko normalan ne može pozvati na ustaško naslijeđe kao na nešto plemenito i dobro. To je jednostavno onaj dio prošlosti kojim se nitko normalan ne ponosi bez obzira na to jesu li mu dva ili četiri djeda bila u ustašama, jer nisu izabrali i nisu radili dobre stvari. Pitanje komunizma i partizana, njihovih zločina nikada neće opravdati ono kako je ustaški režim vladao.
No, HDZ se uvijek s time igrao, izbjegavajući se na pravim mjestima distancirati od ustaštva, a onda, kada bi zbog međunarodne politike trebalo glumiti, ispalili bi neku kurtoaznu, mlaku izjavu kojom bi se zadovoljila forma da se ne naljute birači HDZ-a. I to je uglavnom sve. U tim okvirima nastupa svaki predsjednik HDZ-a, osim kada je to bio Ivo Sanader koji je ustaštvo šutnuo kroz prozor. I nikome nije nedostajalo.
Stoga ne treba očekivati od Plenkovića, jer nije takav, da napravi ono što je napravio Sanader. Ali je zanimljivo kako najjača oporba, SDP, nema petlje reagirati. Premijerov opis postavljanja sporne spomen-ploče izrazom "delikatno" je opasan jer to nije delikatno, nego sramotno, opasno i nedopustivo.
"Ovo nije način odavanja počasti našim herojima, ovo je potenciranje sukoba i ponovno vraćanje u prošlost. IDS neće dopustiti da ustaštvo postane legitiman politički stav", poručio je predsjednik IDS-a Boris Miletić premijeru na način kako političari, lideri komuniciraju.
"Vrijednosti Narodnooslobodilačke borbe dio su naše kolektivne memorije i s tim vrijednostima nema kalkuliranja", rekao je Miletić i učinio ono što se očekuje od svake ozbiljne političke stranke, da se odredi prema pojedinom pitanju. Što je pritom učinio predsjednik puno snažnijeg SDP-a, Davor Bernardić? Ništa. Je li njegova stranka najpozvanija da brani antifašizam? Jest. SDP bi trebao imati jasne vrijednosti do kojih drži i zbog kojih se sukobljava s drugim strankama. SDP bi se trebao boriti za prava manjina, zaštitu žena, LGBT populacije, pokazati da stvarno razumije što zastupa njegova stranka i što će on štititi. No, on je zabavljen drugim stvarima. Vjerojatno očekuje da će ovaj problem riješiti sam Plenković, nevladine udruge, civilni sektor, novinari, bilo tko drugi, ali ne on i njegova stranka. A kasnije će apelirati na glasove birača. Možda ih čak i kriviti za neuspjeh. I tu je mjesto gdje pobjeđuje Hasanbegović. A gube svi ostali. Na spomen- ploči s ustaškim grbom.