Postaje pomalo zabrinjavajuće kojom lakoćom čak i vrlo respektabilni mediji počinju prihvaćati raznorazne hohštaplere kao autoritete s kojima treba ozbiljno razgovarati i moliti ih da nam pričaju o svojim jako važnim i "superpametnim" vizijama. Jedan od takvih pomalo bizarnih razgovora mogao se pročitati u jednim hrvatskim mainstream dnevnim novinama koje su dale priliku bivšem grčkom ministru financija Yanisu Varoufakisu da nam prodaje svoja snoviđenja pod vrhunaravne mudrosti novog doba.
Varoufakisu se mora priznati da je za neke poprilično markantan muškarac odlučnog pogleda te da, smatraju ti neki, ima ono nešto što privlači pažnju. Naravno, "ljepota" se tu najviše nalazi u oku promatrača. Objektivno gledano, markantnost tog tipa uokvirena prepoznatljivim stilom oblačenja čisti je deja vu iz nešto seljačkijih diskoklubova s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Varoufakis je pravi Balkan Boy, pogotovo kad je u pitanju njegova intelektualna markantnost. U tom dijelu čak je zabavno koliko je zapravo blesav u svojoj sklonosti izvrnutom i simplificiranom generaliziranju koje inače karakterizira neuspješne ljude.
Pustimo na stranu to što se Varoufakis u intervjuu bavi skupljanjem jeftinih političkih poena pričajući o tome kako su njegova rodna Grčka i cijela Europa robovi bankokracije. U tom jeftinom fraziranju čak i ima zrna pameti jer A) bankari zaista nisu cvijeće i B) dobro je poznato da je stoga na njima zaista superlako skupljati već spomenute jeftine poene. Kad prodaje tu plitku demagogiju koja u potpunosti distorzira sliku realnog svijeta, još se čini kako Varoufakis ima neku suvislu agendu te da je problem samo u tome što ne bira sredstva. Međutim, kad počne odgovarati na konkretna pitanja, e tu počinje ozbiljno trabunjanje.
Kad ga je ugledna novinarka i urednica zamolila da komentira optužbu za veleizdaju i parlamentarnu istragu u Grčkoj zbog njegovih odluka kao ministra financija, Varoufakis je nešto počeo petljati u stilu da je sve ostalo istu te da "dakle, ne postoji cijena koju je Grčka platila tijekom mog ministarskog mandata." Dodao je još kako je cijena "stigla nakon mog odlaska nakon zatvaranja banaka. Pitanje je tko je zatvorio banke; jesam li to bio ja ili Trojka."
Je li moguće da gospodin Varoufakis doista ne razumije kako je upravo njegova glupava inatljivost i przničenje s inače vrlo kooperativnim međunarodnim institucijama napravila Grčkoj štetu doista epskih razmjera: cijene dionica su pale na rekordno niske razine, cijene obveznica financijskih kuća su kolabirale, u strahu od Vaoruofakisove "pametne politike" Grci su panično počeli povlačiti depozite iz grčkih banaka u iznosima od 300 do 500 milijuna eura, što je pak dovelo do kolapsa financijskog sustava te kasnije i kapitalnih restrikcija. Postoji najmanje 10 tisuća milijuna razloga (mjereno eurima) koji su isparili iz Grčke za Varoufakisovu odgovornost. Briljantno. A Grci se još jako dobro sjećaju zatvorenih banaka i redova pred bankomatama te upropaštene turističke sezone kao posljedica Varoufakisovih dana muške slave u europskim ženskim žurnalima.
Valja pojasniti kako se na trenutke čitajući Varoufakisove odgovore čovjeku učini kako u toj balkanskoj glavi ima barem neke balkanske bezobrazne promoćurnosti, ali onda ipak brzo shvatite da je samo - plitak.
Kad, primjerice, postavlja pitanje "…tko je zatvorio banke: jesam li to bio ja ili Trojka?" na trenutak se čini da svjesno muti vodu. Poznato je, naime, da je Europska središnja banka morala zaustaviti program financijske pomoći grčkom bankarskom sustavu (ELA) jer više nisu mogli pravdati punjenje sve većih rupa u grčkim bankama uzrokovanih izvođenjem ekstravagantnih političkih dramuleta na europskoj pozornici, gdje su glavni junaci bili upravo Varoufakis i njegov bivši prijatelj Tsipras. I dok vam izgleda kako Varoufakis besramno mulja ekonomski neobrazovani dio javnosti kao istinski obijesni salonski komunist koji je očekivao da mama Europa preko središnje banke plaća njegov socijalni eksperiment, onda pročitate ostatak njegovih izjava i vidite kako je on ipak samo izgubljen u nekom svom svijetu izvrnutih ekonomskih aksioma. Što drugo reći kad nakon novinarskog pitanja "Trebaju li se političari miješati u slobodno tržište?", Varoufakis odgovara kako ne postoji slobodno tržište jer "…nitko ne želi slobodno tržište…" jer "ako imate trgovinu u Zagrebu ili Beču, želite da policija štiti vaš dućan od krađa". To što Varoufakis slobodno tržište poistovjećuje s kleptokracijom, samo je jedan od pokazatelja poprilične zbrke u umišljenoj balkanskoj glavi. Još je gore kad iznenada nakon poprilično primitivnog dociranja o ulozi kompjuterskog dizajna u suvremenom svijetu pita: "Koja je poanta korporacija, koja je poanta Volkswagena, na primjer?" E sad, onima kojima nije jasna uloga VW-a, bolje je ne dopustiti da umjesto nas promišljaju vrli novi svijet. Čak i mi koji ne volimo modele VW-a trebamo jednostavno Varoufakisu reći: ajde, brate, ne kompliciraj s tim svojim filozofiranjem jer je seljački golf - Das Auto. I pitaj zaposlene u VW-u bi li se mijenjali s Grcima koje će Varoufakis odvesti putem liberalnog marksizma? I bok. Gospodine Varoufakis, ako doista mislite da je Das Auto problem, odite se lijepo vozite tramvajem kao Ivan Pernar bez kupljene karte te onima koji su je kupili pričajte da ne treba podržavati HDZ. To je otprilike ista razina političke ekonomije koja očekuje da su njezini štovatelji vesla sisali.
Isto vrijedi i za Varoufakisovu bizarnu tezu kako silni paketi pomoći Grčkoj za otplatu duga nisu pomoć Grcima nego bankarima. E tu je u intervjuu ipak trebalo postaviti pitanje "mudrom" Varoufakisu je li svjestan da bi se Hrvatska spasila kad bi joj bila odobrena samo desetina pomoći onoga što Grci prema Varoufakisu nisu dobili? Zapravo je nama u Hrvatskoj nepristojno pričati kako Grci, kojima je dostavljeno cijelo more financijske pomoći za krpanje njihovih (!) dugova, nisu ništa dobili, ali to se iz nekog razloga u Hrvatskoj ne prepoznaje kao pitanje koje se nameće samo po sebi.
Prije koju godinu Varoufakisu je izdao knjigu o ekonomiji koju je pisao za djecu. U uvodnom dijelu napisao je da oni ekonomisti koji ne znaju osmoškolcu jednostavnim riječima objasniti ekonomske zamisli imaju ozbiljnih problema sa svojom teorijom. Lako se složiti s tom tezom. Međutim, ako pročitate tu knjigu, brzo će vam biti jasno kako nema tog osmoškolca koji će tu bilo što razumjeti, ali će vam se učiniti kako i Ilijada i Odiseja imaju više dodirnih točaka sa stvarnim životom nego Varoufakisove mentalne akrobacije na grčkoj mjesečini.