Tri su osnovna postulata zdravog poreznog sustava: prvi je, naravno, da porez nikada ne smije biti previsok, drugi, da sustav mora biti svima razumljiv i jednostavan, sa što manje stopa i iznimaka i treći, zadnji, sustav se mora planirati dugoročno jer svaka izmjena poreza značajan je udar na osjećaj sigurnosti svih građana.
Zdravko Marić, novi ministar financija s kontinuitetom iz Vlade Tihomira Oreškovića, predstavio je jučer upravo takvu reformu hrvatskog poreznog sustava, koji bi ubuduće trebao biti jednostavan i manje penalizirajući od današnjeg, a na kraju sljedeće godine, kada se reforma završi, i stabilan, barem do kraja mandata ministra koji ga je postavio.
Taj, "Marićev" porezni sustav, u kojemu izmjene zadiru u sve porezne kategorije, u prvom bi koraku građanima ostavio više na računu i povećao mogućnosti trošenja. U kombinaciji sa smanjenim porezom na dobit, trebao bi odmah, od prvog dana sljedeće godine, omogućiti da Hrvatska opet postane zanimljivom poslodavcima i potencijalnim ulagačima, a uz to i konkurentnom na tržištu rada za najobrazovanije stručnjake.
Sljedeća etapa, predviđena za početak 2018., donijela bi rasterećenje i pojednostavljenje sustava PDV-a (tu će neki izgubiti povlastice) i širi zahvat oporezivanja kapitala i imovine. Da, to znači i uvođenje poreza na nekretnine, uz pretpostavku da do tog datuma sve zemljišne knjige budu potpune, a legalizacija, koja je već prekoračila sve rokove, bude zauvijek završena.
Marićeva osnovna namjera je jasna: porezna reforma prvi je korak u procesu koji bi trebao usporiti iseljavanje mladih, kvalitetnih stručnjaka, ali i privući useljavanje u Hrvatsku onih koji nam nedostaju. Za to, međutim, treba daleko više od porezne reforme, pa i više od izgradnje "povoljnog poslovnog okruženja", vječne mantre u koju su se zaklinjale i sve dosad promašene hrvatske politike.
Bijeg mlade generacije iz Hrvatske rezultat je duboko narušenog povjerenja između građana i njihove države. Taj bijeg će se zaustaviti kad izgradimo institucije sustava koje će biti dovoljno stabilne i pravedne da im građani ponovno mogu vjerovati.
Pogrešno bi, međutim, bilo ovu Marićevu prvu reformu, sigurno jednu od najvažnijih reformi koje čekaju Vladu Andreja Plenkovića, poistovjećivati s cjelokupnom socijalnom ili demografskom politikom države. Postoje drugi, porezno neutralni, alati za vođenje tih politika.
Predstavljanje kompleksne porezne reforme odmah na prvoj sjednici Vlade koja tek počinje svoj mandat udara snažan i vrlo zahtjevan radni ritam cijelom timu Andreja Plenkovića.
Da bi ta reforma zaživjela, svaki od ministara mora biti svjestan svojih mogućnosti unutar proračuna, a državni proračun, koji je dosad formalno imao položaj, ali ne i realnu snagu zakona, mora postati dokument čije kršenje ne smije ostati bez posljedica.
Marićev sljedeći zadatak je predstavljanje proračuna za 2017. godinu. O tome kakav će biti taj proračun i kako će ga prihvatiti sabornica ovisi uvjerljivost tima kojemu smo povjerili državu.