Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović predstavila je zaključke svoga Vijeća za gospodarska pitanja. Obnarodovala ih je na Pantovčaku, koji joj je toliko omilio da ne pokazuje nakanu da iseli iz Vile Zagorje, usprkos obećanju iz predizborne kampanje.
Na sastanak što je ondje održan privedeni su potpredsjednica Vlade Martina Dalić, koja drži resor gospodarstva, ministri Marići (Zdravko i Goran, financije i državna imovina), Gabrijela Žalac (regionalni razvoj i EU fondovi), te Tomislav Ćorić, mladi ministar rada i mirovinskog sustava, koji je u jednom intervjuu rekao da nijednu odluku ne donosi bez konzultacija sa ženom, koja je ovom prilikom ostala kod kuće. Žena je, inače, profesorica ekonomije kojoj je Tomislav isprva bio asistent, što pokazuje da nije papučar, nego normalan, moderan čovjek. Uostalom, na ovom sastanku nije bilo potrebe za donošenje odluka - Vladin tim u kojemu su bili sami hadezeovci tek je saslušao preporuke predsjedničinih stručnjaka, uglavnom kolega, dekana ekonomskih fakulteta na kojima su i sami predavali, te direktora državnih budžetskih ustanova poput Gospodarske komore, Obrtničke komore, Poljoprivredne komore… Naslijeđene iz socijalizma, one nemaju nikakve veze s realnim pitanjima realnog sektora.
U Vijeću je, doduše, i Darinko Bago, direktor Končar grupe, poduzeća koje kotira na burzi, ali mu je najveći dioničar državna Poštanska banka. Zastupljen je i Institut za turizam. Smješten u lijepoj vili u sjevernom dijelu Zagreba, zapošljava 40 ljudi. Oni samozatajno razvijaju hrvatsku znanost i vode projekte poput 'Mjerenje održivosti turizma', 'Postmodernizam i turizam', 'Prognoziranje turističkog prometa'...
Mladi, dugokosi Davorin Štetner, softverski poduzetnik, predsjednik Hrvatske mreže poslovnih anđela, tu je u Vijeću najatraktivnija pojava. Preko novina poručivao je vlasnicima start up tvrtki da se registriraju izvan Hrvatske, jer je s hrvatskom birokracijom, koju ovo Vijeće također reprezentira, nemoguće poslovati. U Vijeću su i dva kolege-novinara - Mišo Šajatović, glavni urednik časopisa Lider, i Mislav Šimatović, glavni urednik Poslovnog dnevnika.
Što su ovi stručnjaci zaključili pa preporučili Vladi da bi se to zatim široko publiciralo kao važna vijest preko masovnih medija?
Najvažnije, preporučili su da treba redefinirati temeljne ciljeve Hrvatske narodne banke. Od pukog održavanja stabilnosti cijena (dakle, tečaja) trebala bi se fokusirati na postizanje pune zaposlenosti i održivog gospodarskog rasta, odnosno 'konkurentnog socijalno-tržišnog gospodarstva'. Što taj posljednji dodatak znači? Ništa, naravno. Preporučuje se da HNB stvori drveno željezo, pa da imamo i tržište, i punu zaposlenost, i radničko blagostanje i da smo pritom konkurentni ekonomijama koje imaju čisto ekonomske prioritete. Kako da se to postigne? Naravno, štampanjem novca, jer što će nam inače Narodna banka, čijega guvernera nisu ni pozvali na summit na Pantovčaku? Potrebno je, preporučuje Vijeće, 'jačati domaću valutu, uz toleriranje umjerene deprijacije kune u odnosu na euro do 2 posto godišnje'. Znači, treba dopustiti inflaciju, otisnuti se nizbrdo, ali jako dobro paziti da se, prilikom spuštanja niz tu bob-stazu, ne premaši brzina od dva kilometra na sat!
Osim toga, iz emisije treba davati 'selektivne kredite za kreditiranje izvoznika'. Državnu imovinu (portfelj Gorana Marića) pretvorilo bi se u kolateral za tu emisiju. Recimo, 25 posto državnog udjela u Podravki kao polog za kredit koji će se dati Podravki da otvori franšizu u Tanzaniji. Ona je to i sama učinila, na temelju procjene ponude i potražnje, a ne da država osigura kliring u kauri-školjkama. Od tako emitiranog novca, recimo, otkupljivala bi se i Končareva potraživanja iz izvoznih poslova. Zvuči malo komplicirano, ali nije - to je naprosto recept državnog intervencionizma iz poznog jugoslavenskog socijalizma koji je tu propalu zemlju i doveo u terminalnu krizu. Na Pantovčaku se očito probudio duh dipl. ing. Ante Markovića koji, međutim, ondje nikad nije boravio, ali je valjda prisutan preko suvremenog avatara, dipl. ing. Darinka Bage, koji ga je zamijenio u Končaru.
Vijeće, dakle, predlaže da se oduzme kontrola bilance od Zdravka Marića, mučenika koji jedva čuva integritet prenapuhanog proračuna, te nastoji voditi racionalnu politiku što je i dovela do sadašnjeg umjerenog gospodarskog oporavka. Ministar financija našao bi se tako u neprilici kad izlazi pred direktore inozemnih kreditnih ustanova koje hrvatski proračun održavaju na životu. Ne bi više mogao odgovoriti na osnovno pitanje - kakva je stabilnost državnih poreznih prihoda? Tko zna, ovisi o inflaciji, morao bi priznati, a oni bi mu tada rekli - ali, dragi gospodine, zašto bismo mi vama onda posuđivali kad uopće ne znate koliko ćete imati para za vraćanje anuiteta, i hoćete li ih uopće imati, jer će sve otići na socijalne benefite, punu zaposlenost i 'jačanje izvoza' u državnoj režiji? Znate što, idite vi s milim bogom, rušimo vam kreditni rejting, ostavljamo vas u kategoriji 'junk-bondova', u smeću, a vi se frigajte kako znate, odnosno, dobro, možda bismo mogli razgovarati o nekim kratkoročnim pozajmicama, ali po kamati od deset posto. Javite se na šalter kod naših kamatara.
Svim Vladinim ministrima koji su nazočili sjednici sve je to, naravno, prezentno, ali nisu smjeli ni pisnuti, jer je predsjednica, konačno, proistekla iz njihove stranke. Srećom nije tu zalutao neki mostovac jer bi i najneupućeniji shvatio da nešto ne štima, pa bi siromašnu predsjednicu možda napao preko novina jer se u sve petlja i naokolo leti kao 'loose cannonball'. To bi pokvarilo ugođaj 'sabornost', trezvenog jedinstva i mirne političke kohabitacije, koju od svih traži premijer Plenković.
Ipak, jasno je da ovu smionu retrogradnu ekonomsku inicijativu nije izmislila sama predsjednica. Zamišljene mjere podudarne su s onima koje je s istog mjesta zagovarao Josipović, barem dok je imao sličan akademski think tank za ekonomiju. Tek u posljednjoj fazi razvoja prosvijećenog apsolutizma zamijenio ih je nabožnim liberatrijancima iz Opusa Dei. I Mesićev ekonomski brain-storming team imao je identičnu agendu - Narodna banka treba štampati novac, a država će ga dijeliti zaslužnim izvoznicima, kako bi se porezni teret svalio na ostale, 'obične' subjekte gospodarskog života, te na sam narod, koji takve besmislice uvijek financira.
Čini se da u think tankove na Pantovčaku uvijek uđe etatistički daimon - mjesto je ukleto, što je sasvim logično, jer je ta vila i sagrađena za čuvenoga diktatora. Ipak, ne bih primarnu važnost pridavao ominoznom značaju mjesta, glavni problem je, rekao bih, druge prirode. Sasvim je sigurno da ton priopćenju učenoga Vijeća nisu dali ni novinari, ni poslovni anđeli, a ni skromni komordžije, koji idu na začelju kolone kao državna logistika.
Ton su davali dekani - ekonomski stručnjaci akademskog tipa, koji predaju suvremenu verziju 'ekonomije kapitalizma' i 'ekonomije socijalizma', na čemu su se sami obrazovali na hrvatskim fakultetima. Moja je hipoteza da se ovakve ekonomske vještičarije koje je zakuhalo predsjedničino Vijeće uvijek manifestiraju kad se u Valpurgijsko kolo uhvate dekani hrvatskih ekonomskih fakulteta. Preporučio bih stoga izdavanje stroge odredbe da se ne smiju zadržavata u grupama većim od dvojice, a čim im pristupi treći, znaš da su se okupili radi neke nepodopštine, kao Rusi koji idu kupiti bocu votke. Dakle, vidi li tko sumnjivu skupinu akademika u togama i s crnim pločama na glavi kako se okupljaju na bilo kojoj adresi, pa i na Pantovčaku, neka odmah izvijesti vlasti kako bi se mogli poduzeti pravodobni koraci i spriječiti opasna ugroza.