Pad Rake i poraz Islamske države (IS) u Siriji i Iraku neće eliminirati pokret i njegove odvjetke, suradnike i imitatore. Umjesto toga, preobratit će se u drugim regijama svijeta i osigurati još raspršenije terorističke izazove za zapadni svijet. Neki dužnosnici, uključujući predsjednika Donalda Trumpa, pozdravili su gubitak teritorija u Siriji i Iraku kao dokaz da je IS vojno poražen. Takvi pogledi previđaju temeljne odlike modernog džihada: pokret nije ograničen na ikoju državu ili regiju i može poprimiti različite oblike napadajući zapadne ili ciljeve muslimana suparnika. Na vrhuncu svoje moći u 2014. godini samoproglašena Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) imala je vlast nad oko devet milijuna ljudi na prostoru koji odgovara veličini Jordana. Skupina je funkcionirala kao pobunjenička vlada, prikupljajući poreze i zaradu od nafte te istodobno pružajući različite lokalne usluge. S mračne strane nametala je građanima svoju puritansku verziju islama i izvršavala okrutne kazne za njegovo bilo kakvo kršenje, uključujući i javna smaknuća.
Sljedećih tjedana IS će biti eliminiran iz preostalih skloništa u pustinji i manjim urbanim centrima uz sirijsko-iračku granicu. Istodobno je broj novaka, koji se priključuju pokretu u regiji, snažno pao: od oko 1500 mjesečno na nekolicinu. Unatoč tom snažnom udarcu, IS neće samo jednostavno nestati jer njegova ideologija i nemilosrdnost imaju snažan odjek u jezgri bijesnih i neostvarenih u gotovo svakoj zemlji. Sljedećih mjeseci treba pomno promatrati dva fenomena: kako će borci iz Iraka i Sirije preuzimati druge nestabilne teritorije te njihovu pojačanu infiltraciju u zapadna društva. U prvom scenariju, gubitak sadašnje teritorijalne baze na Bliskom istoku je prisilio vodstvo da se regrupira u nove terorističke formacije. IS karakterizira jedinstvena fleksibilnost jer je višeetnički pokret u kojem je religijsko uvjerenje ključno obilježje identiteta. Upravo zato može djelovati bilo gdje i novačiti borce iz svih kutaka Zemlje. Postoji nekoliko graničnih regija na Bliskom istoku, u Aziji i Africi koje pate od nedostatka organizirane vlasti, gdje se lokalno nezadovoljstvo glavnim gradom može razjariti i gdje se mogu iskoristiti etnički i religijski sukobi. To stvara uvjete ćelijama IS-a da se infiltriraju i prošire svoju pobunu te privuku borce izvana i iz te zemlje.
Libija je prva takva kritična zemlja koja nema snažnu središnju vladu i gdje dominiraju regionalne milicije. IS planira novu bazu sagraditi u gradu Sirtu kako bi ojačao radikalnije islamističke skupine. Značajne mogućnosti IS-u otvaraju se u saharskoj Africi, posebno u graničnoj regiji između Malija, Burkine Faso i Nigera. IS također može ojačati svoju prisutnost na Arapskom poluotoku i na Rogu Afrike, raspaljujući građanske ratove te preuzimajući kontrolu nad nestabilnim ozemljem u zemljama kao što su Jemen i Somalija.
Središnja Azija je druga ranjiva regija. Proteklih tjedana nova se organizacija počela širiti na graničnom prostoru između Tadžikistana i Turkmenistana s jedne strane te u Afganistanu s druge. Pokret Khorasan već broji nekoliko tisuća boraca i čini se da je nasljednik IS-a. Ne predstavlja opasnost samo za Srednju Aziju, nego i za Rusiju zahvaljujući migracijama militanata u regiji.
Nažalost, lokalni muslimanski vođe pokazali su vrlo malo želje da se suprotstave pokretu, a nacionalne vlade su preslabe da bi u potpunosti kontrolirale cijeli teritorij.
U svojoj inačici IS može multiplicirati svoje terorističke napade malog opsega u zapadnim zemljama. Ne treba kontrolu teritorija i masu oružja kako bi proširio svoj doseg, nego borce voljne angažirati se u masovnim ubojstvima i samoubilačkim misijama. Već ima nepoznat broj entuzijasta ili lakovjernih podupiratelja u zapadnim zemljama, a tu su i bivši borci koji se vraćaju kući u potrazi za novim misijama. Abu Bakr al-Bagdadi, lider IS-a, nakon strahota u Barceloni i Londonu potvrdio je da njegova organizacija planira terorizirati Amerikance, Europljane i Ruse, okrećući se taktici urbanog terorizma i sabotaže. IS može inspirirati pojedince da se uključe u terorizam u gradovima na Zapadu, gdje mala spavajuća ćelija može samostalno odrediti cilj, trenutak i metodu bez koordinacije s nekim zapovjednikom.
Nažalost, nema veće međunarodne inicijative za obnovu Iraka i Sirije nakon što ih je IS porušio. Osim toga, povratak Asadova režima vjerojatno će raspaliti lokalne srdžbe i sporove koji su bili zaslužni za stvaranje IS-a. Ekonomski nedovoljno razvijena i zanemarena područja također su u nekoliko država bila na meti radikala. Uz to, nema procesa rehabilitacije i preobuke bivših boraca za povratak u građanski život. Upravo obrnuto, postoje tisuće djece koja su odrasla s ideologijom džihadizma i protuzapadnjačke ideologije te su povodljiva za novačenje. Poraz u Raki bi mogao u stvarnosti voditi do obnove novačenja kao odmazde zbog intervencije Zapada na Bliskom istoku. IS je izgubio bitku, ali još nije izgubio dugotrajni rat.