Korisnici: Plaće u Hrvatskoj previsoke su za rad koji ljudi ostvaruju
Američki su bankari vratili novac državi kako bi istjerali činovnike i dobili svoju poduzetničku slobodu natrag. U Hrvatskoj, pak, uvijek očekujemo da će nam država dati novce, komentirala je za Jutarnji reporterka Forbesa Dragana Radusinović.
KOMENTAR: Hrvati samo čekaju da im država pomogne
Reakcije čitatelja na Draganin komentar bile su burne, ali konstruktivne. Korisnik acerimmer smatra kako je 'mentalitet svakako dio problema, no radi se o malom dijelu problema.'
'Naime, da bi se stvorio mentalitet američkih bankara koji žele državu skinuti s vrata, država mora stimulirati i osiguravati poduzetništvo. Porezi moraj biti niski, privatna imovina zaštićena praktički do statusa svetine, uz efikasno pravosuđe koje će štitit poduzetnika od samovolje države.'
Ante-23zd kaže kako treba srezati javnu upravu, 'informatizirati je, i da ona bude servis građana. Pod smanjiti misli se zaposliti školovane ljude, dobro ih platiti, nesposobnima dati otkaz i na taj način povećati efikasnost. Veća efikasnost znači brži dolazak investicija, priljev stranog kapitala, i na koncu novo zapošljavanje.
Državna poduzeća koja država sanira svaku godinu gubitke - treba vidjeti zašto je to tako. Svugdje u svijetu konkretno željeznički promet je najvažniji u transportu, zašto u Hrvatskoj Hž stvara gubitke a monopolist je na tržištu. Slijedi: ima nesposobnu upravu, ili netko u Vladi ne kontrolira što se događa sa novcem poreznih obveznika.
Ta firma znači mora koristiti vlastito poslovanje za podmirivanje plaća zaposlenih, a državne subvencije mogu jedino ići za obnovu pruge, investicije u nove vlakove itd. Država nikako nesmije sanirati dugove za plaće, iz toga slijedi da organizacija nevalja, previše zaposlenih itd.
Sve isto vrijedi i za brodogradilišta. Koliko je novca u njih ulupano trebala su biti al pari sa Japanom i Južnom Korejom. Pogled na snimke naših i njihovih brodogradilišta izaziva jezu.'
Komentirao je i bloger Jutarnjeg, T-Zombix: Ja čekam da mi država prestane odmagati. To će biti sasvim dosta i više ne očekujem od države. Bilo bi lijepo kad bi počistila kriminalce iz kojekakvih HŽ-ova, HEP-ova i ostalih smijurija od firmi, ali to bi već bilo previše za očekivati.
Pročitajte i ostale izdvojene komentare na Draganin članak:
Hornet:
Hrvatskoj je na snazi komunisticki mentalitet, gdje nitko ne preuzima odgovornost za ono sto cini niti itko biva pozvan na odgovornost za ono sto je ucinio u drzavnim i javnim poduzecima.
Jorge:
Uistinu je tzv. tranzicija donijela mnoštvo promjena u našem društvu, ali nije uspjela nametnuti novi svjetonazor. Individualizam je poklekao pred snagom plitičkog utjecaja, stranačkih lobija i podložnosti. Očekivati koju kunicu iz proračuna je ideal čak i braniteljima.
mycropht:
Svašta nas ide kao birače, a i šire, ali padne mi mrak na oči kad nam se Amere krene nametati kao pozitivan primjer.
Pulicer:
Nasi su tajkuni redovom izuzetno talentirani i sposobni. Ja im se divim. Pogotovo kad se zna da su radnici lijeni, neposteni i nesposobni.
tonci12:
Nazalost clanak otkriva koliko su ljudi u hrvatskoj neinformirani i koliko mediji lako peru mozak ljudima.
kadar5:
Vidi se da je novinarka pogodila u sridu. Mnogi ovdje skriveni iza PC-a ne žele priznati, da istina je. A istina boli. Koliko su samo brodogradilišta izvukla novaca u posljednjih 20 godina, željeznica,željezare i ostali gubitaši. DAJ ILI DOLAZIMO U ZAGREB. Mnogima jedina deviza. Rad je za nas Hrvate kletva.
abakus:
Problem je u previsokim plaćama za rad koji naši ljudi ostvaruju. I ne govorim time ništa o tome jesu li im plaće koje primaju previše, dovoljne ili premalo za njihove životne potrebe i želje - kažem samo to da je plaća koju primaju u odnosu na vrijednost koju svojim radom proizvedu debelo previsoka.
Dva su načina na koji se ta činjenica može promijeniti. Prvi je opći konsenzus i rezanje plaća te promjena svijesti ljudi koji bi morali shvatiti da se radom koji dajemo (ne govorim o pojedinačnom nivou - ima ljudi koji puno i vrlo teško rade za male plaće - govorim o prosjeku na razini države) ne može imati ovakav standard te da je potrebno raditi više i bolje.
U našim okolnostima to postići izgleda nemoguće, ali nije nemoguće - riječ je samo o dovoljno odlučnom i preciznom vodstvu koje bi mitove o lagodnom životu i visokom standardu koje smo dovukli iz bivšega sistema jednom zauvijek razbilo.
Nepopularno, ali ljudima je u osnovi ipak draže znati na čemu su i kamo idu i znati da oni koji nas vode znaju što rade, pa makar istina koju uz to čuli i bila gruba, od ovog lažnog standarda za koji svi znamo da nije realan i da ne može trajati zauvijek, a da nas dokle god traje vuče iz dana u dan samo sve dublje u blato.
Drugi je način to prešutjeti i ići na rezanje plaća politikom tečaja. Prvi način ljude osvještava i upućuje k građanskoj i radničkoj zrelosti (naspram infantilnosti u kojoj su živjeli u prethodnom sustavu), drugi je igra mačke i miša koji neke stvari može potaknuti u odgovornijim društvima, sa zrelijim ljudima, ali na žalost ne zaista i kod nas.
Gospodarstvo potiče zaista samo rad, uprezanje u kola i vuča, a na to kod nas ljudi nisu spremni. Ne još. Bez rada, bez odustajanja od mentaliteta mirovine i umirovljenja kao rješenja svih životnih problema (ili barem sličnog života za "radnoga" vijeka), ne može se ići naprijed.
Inputi su nam skupi ne zbog tečaja, već zbog skupe države (koja je takva zbog previše ljudi koji ne rade a koje mora izdržavati) i zbog onog neradničkog mentaliteta koji k tome ne gleda u budućnost i niti ne pokušava procijeniti što se isplati raditi i u što se isplati ulagati. Plus korupcije i jala nesposobnih koji svaki pokušaj onih koji nešto znaju i koji bi ponešto i htjeli pokrenuti zaustavlja.
Pa meni je nevjerojatno da danas ima odraslih ljudi koji još uvijek govore o tome kako bi im država trebala otvoriti radna mjesta - a ljudi s takvim mentalitetom kod nas su još uvijek prevladavajući.
Država nije tu da otvara radna mjesta - država (govorim o poslu, ne o drugim segmentima društva i uloge državne administracije u njemu) je samo tu da postavi okvir unutar kojeg će poduzetni pojedinci pokretati poslove, proizvodnju, otvarati firme u kojima će raditi oni sami i svi oni koji im budu potrebni.
I da taj okvir bude što jednostavniji i što jeftiniji od strane države te da im država pruža sigurnost za njihove radne i financijske investicije od kriminalaca bilo koje vrste plus svu infrastrukturu koja im je potrebna. Točka. Ništa više.
KOMENTAR: Hrvati samo čekaju da im država pomogne
Reakcije čitatelja na Draganin komentar bile su burne, ali konstruktivne. Korisnik acerimmer smatra kako je 'mentalitet svakako dio problema, no radi se o malom dijelu problema.'
'Naime, da bi se stvorio mentalitet američkih bankara koji žele državu skinuti s vrata, država mora stimulirati i osiguravati poduzetništvo. Porezi moraj biti niski, privatna imovina zaštićena praktički do statusa svetine, uz efikasno pravosuđe koje će štitit poduzetnika od samovolje države.'
Ante-23zd kaže kako treba srezati javnu upravu, 'informatizirati je, i da ona bude servis građana. Pod smanjiti misli se zaposliti školovane ljude, dobro ih platiti, nesposobnima dati otkaz i na taj način povećati efikasnost. Veća efikasnost znači brži dolazak investicija, priljev stranog kapitala, i na koncu novo zapošljavanje.
Državna poduzeća koja država sanira svaku godinu gubitke - treba vidjeti zašto je to tako. Svugdje u svijetu konkretno željeznički promet je najvažniji u transportu, zašto u Hrvatskoj Hž stvara gubitke a monopolist je na tržištu. Slijedi: ima nesposobnu upravu, ili netko u Vladi ne kontrolira što se događa sa novcem poreznih obveznika.
Ta firma znači mora koristiti vlastito poslovanje za podmirivanje plaća zaposlenih, a državne subvencije mogu jedino ići za obnovu pruge, investicije u nove vlakove itd. Država nikako nesmije sanirati dugove za plaće, iz toga slijedi da organizacija nevalja, previše zaposlenih itd.
Sve isto vrijedi i za brodogradilišta. Koliko je novca u njih ulupano trebala su biti al pari sa Japanom i Južnom Korejom. Pogled na snimke naših i njihovih brodogradilišta izaziva jezu.'
Komentirao je i bloger Jutarnjeg, T-Zombix: Ja čekam da mi država prestane odmagati. To će biti sasvim dosta i više ne očekujem od države. Bilo bi lijepo kad bi počistila kriminalce iz kojekakvih HŽ-ova, HEP-ova i ostalih smijurija od firmi, ali to bi već bilo previše za očekivati.
Pročitajte i ostale izdvojene komentare na Draganin članak:
Hornet:
Hrvatskoj je na snazi komunisticki mentalitet, gdje nitko ne preuzima odgovornost za ono sto cini niti itko biva pozvan na odgovornost za ono sto je ucinio u drzavnim i javnim poduzecima.
Jorge:
Uistinu je tzv. tranzicija donijela mnoštvo promjena u našem društvu, ali nije uspjela nametnuti novi svjetonazor. Individualizam je poklekao pred snagom plitičkog utjecaja, stranačkih lobija i podložnosti. Očekivati koju kunicu iz proračuna je ideal čak i braniteljima.
mycropht:
Svašta nas ide kao birače, a i šire, ali padne mi mrak na oči kad nam se Amere krene nametati kao pozitivan primjer.
Pulicer:
Nasi su tajkuni redovom izuzetno talentirani i sposobni. Ja im se divim. Pogotovo kad se zna da su radnici lijeni, neposteni i nesposobni.
tonci12:
Nazalost clanak otkriva koliko su ljudi u hrvatskoj neinformirani i koliko mediji lako peru mozak ljudima.
kadar5:
Vidi se da je novinarka pogodila u sridu. Mnogi ovdje skriveni iza PC-a ne žele priznati, da istina je. A istina boli. Koliko su samo brodogradilišta izvukla novaca u posljednjih 20 godina, željeznica,željezare i ostali gubitaši. DAJ ILI DOLAZIMO U ZAGREB. Mnogima jedina deviza. Rad je za nas Hrvate kletva.
abakus:
Problem je u previsokim plaćama za rad koji naši ljudi ostvaruju. I ne govorim time ništa o tome jesu li im plaće koje primaju previše, dovoljne ili premalo za njihove životne potrebe i želje - kažem samo to da je plaća koju primaju u odnosu na vrijednost koju svojim radom proizvedu debelo previsoka.
Dva su načina na koji se ta činjenica može promijeniti. Prvi je opći konsenzus i rezanje plaća te promjena svijesti ljudi koji bi morali shvatiti da se radom koji dajemo (ne govorim o pojedinačnom nivou - ima ljudi koji puno i vrlo teško rade za male plaće - govorim o prosjeku na razini države) ne može imati ovakav standard te da je potrebno raditi više i bolje.
U našim okolnostima to postići izgleda nemoguće, ali nije nemoguće - riječ je samo o dovoljno odlučnom i preciznom vodstvu koje bi mitove o lagodnom životu i visokom standardu koje smo dovukli iz bivšega sistema jednom zauvijek razbilo.
Nepopularno, ali ljudima je u osnovi ipak draže znati na čemu su i kamo idu i znati da oni koji nas vode znaju što rade, pa makar istina koju uz to čuli i bila gruba, od ovog lažnog standarda za koji svi znamo da nije realan i da ne može trajati zauvijek, a da nas dokle god traje vuče iz dana u dan samo sve dublje u blato.
Drugi je način to prešutjeti i ići na rezanje plaća politikom tečaja. Prvi način ljude osvještava i upućuje k građanskoj i radničkoj zrelosti (naspram infantilnosti u kojoj su živjeli u prethodnom sustavu), drugi je igra mačke i miša koji neke stvari može potaknuti u odgovornijim društvima, sa zrelijim ljudima, ali na žalost ne zaista i kod nas.
Gospodarstvo potiče zaista samo rad, uprezanje u kola i vuča, a na to kod nas ljudi nisu spremni. Ne još. Bez rada, bez odustajanja od mentaliteta mirovine i umirovljenja kao rješenja svih životnih problema (ili barem sličnog života za "radnoga" vijeka), ne može se ići naprijed.
Inputi su nam skupi ne zbog tečaja, već zbog skupe države (koja je takva zbog previše ljudi koji ne rade a koje mora izdržavati) i zbog onog neradničkog mentaliteta koji k tome ne gleda u budućnost i niti ne pokušava procijeniti što se isplati raditi i u što se isplati ulagati. Plus korupcije i jala nesposobnih koji svaki pokušaj onih koji nešto znaju i koji bi ponešto i htjeli pokrenuti zaustavlja.
Pa meni je nevjerojatno da danas ima odraslih ljudi koji još uvijek govore o tome kako bi im država trebala otvoriti radna mjesta - a ljudi s takvim mentalitetom kod nas su još uvijek prevladavajući.
Država nije tu da otvara radna mjesta - država (govorim o poslu, ne o drugim segmentima društva i uloge državne administracije u njemu) je samo tu da postavi okvir unutar kojeg će poduzetni pojedinci pokretati poslove, proizvodnju, otvarati firme u kojima će raditi oni sami i svi oni koji im budu potrebni.
I da taj okvir bude što jednostavniji i što jeftiniji od strane države te da im država pruža sigurnost za njihove radne i financijske investicije od kriminalaca bilo koje vrste plus svu infrastrukturu koja im je potrebna. Točka. Ništa više.
Broj preporuka: 0
