Objavljeno: 12.09.2009
Kosor uspješnija od Sanadera
Jadranka Kosor postigla je svoj prvi veliki uspjeh kao premijerka. Dogovorila je rješenje spora sa Slovenijom. Hrvatska povlači za Ljubljanu sporne dokumente koji prejudiciraju granicu. Slovenija povlači blokadu Hrvatske u pristupanju Europi. Granična će se pitanja rješavati u nastavku pregovora, međunarodnom arbitražom, po već poznatom modelu Ollija Rehna. Kako je premijerka Kosor u dva mjeseca uspjela riješiti ono što njen prethodnik, Ivo Sanader, nikako nije mogao ni u nekoliko godina?
Povlačenje blokade
Prvo, Kosor nastupa u trenutku kada i Sloveniji i Hrvatskoj postaje jasno da ih je politika međusobnog zaoštravanja dovela do zida. U tom nadmetanju nitko nije profitirao. Obje su strane trpjele štetu. Premda je nisu lupili po prstima, Slovenija se u međunarodnoj zajednici suočila s jasnim neodobravanjem. Hrvatska je bila na još većem gubitku. Ljubljana i Zagreb shvaćaju da su mogućnosti takve politike iscrpljene, da se tim putem dalje ne može. Parafrazirajući predsjednika Mesića, jasno da je i u ovom slučaju mršav dogovor mnogo bolji od debele parnice.
Drugo, uz malu pomoć moćnih međunarodnih adresa, one washingtonske i bruxelleske, i Slovenija i Hrvatska postaju svjesne da je rješenje moguće naći samo u kompromisu. Da međusobno moraju biti spremne na ustupke kako bi se na koncu svi osjećali dobitnicima. Obje su države pobijedile, rekao je jučer slovenski premijer Pahor, Kosor potvrdila da je pronađeno obostrano zadovoljavajuće rješenje, u duhu dobrosusjedskih odnosa. Kao što je sada Hrvatska povukla sporne dokumente, a Slovenija blokadu, tako će se morati ponašati i u rješavanju graničnog spora. Ti će pregovori biti delikatniji, koncesije vjerojatno bolnije, ali velikim dijelom zato što je javnost u obje države napumpana isključivim i nerealnim očekivanjima. Treće, u rješavanju spora sa Slovenijom Kosor je primijenila svoj recept o hlađenju vrelog krumpira. Slučaj je maksimalno ohladila, što je bilo možda i presudno za uspjeh. U obje zemlje rečeni se vanjskopolitički problem najčešće koristio za unutarnjopolitičke potrebe.
Ovoga puta to se nije dogodilo. Problemom se bavila tajna diplomacija, tako je presing naelektrizirane javnosti maksimalno smanjen.
Bez uspaljenih izjava
Kosor nikada, poput svoga prethodnika Sanadera, nije davala uspaljene izjave o obrani svake stope hrvatske zemlje, nego je, dapače, prema slovenskom kolegi Pahoru pokazivala povjerenje, njegujući ozračje međusobnog uvažavanja i razumijevanja, čak prijateljstva. Na koncu, u to je ime izbjegla da u pregovaračkom procesu sudjeluju dosad neizbježni, ali po svojim zaoštrenim stavovima poznati pojedinci. Četvrto, ali po važnosti možda najznačajnije: sretna je okolnost da se u rješavanje slovensko-hrvatskog spora diskretno, ali vrlo efikasno uključila i Amerika. Kombinirani pritisak iz Washingtona i Bruxellesa, uz veliki angažman Švedske kao trenutne predsjedateljice EU, učinio je mogućim ono što se još koliko jučer činilo nemogućim.
Kosor se u tom pogledu pokazala mnogo realnijom od Sanadera: on je vjerovao da će mu prijateljstvo s europskim šefovima riješiti sve probleme, ona je shvatila da nešto i sama mora napraviti.
Na koncu je svoga prethodnika uspjela nadmašiti tamo gdje se smatralo da je najjači. Riješila je vanjskopolitički problem u kojemu se Sanader zaglavio.
Jelena Lovrić


FACEBOOK KOMENTARI