Na otvorenju Muzeja krapinskih neandertalaca na Hušnjakovom kod Krapine bilo je - kako čitamo u Jl od 28. veljače - i molitve. Novinarka na kraju članka o tom događaju pokušava biti blago duhovita pa piše: “Na otvorenju je zabavno bilo gledati blagoslov muzeja budući da muzej priča sasvim drukčiju priču o postanku čovjeka i svijeta od one biblijske.”
Smijemo li tu “duhovitost” prešutjeti? Ne znamo je li novinarka imala školski vjeronauk, ali već bi sveti Augustin početkom 5. stoljeća (354. - 430.) primijetio da je - neznalica.
Njemu je već onda - mnogo stoljeća prije suvremene znanosti o praljudima - bilo jasno da ono u Bibliji nije povijest nego znakovita pjesma. Pitao se primjerice što bi moglo značiti onih biblijskih sedam dana - i pomislio je da su to mogli biti trenuci anđeoske spoznaje o stvaranju.
Biblijskim stručnjacima odavno je jasno da je ono što u Bibliji piše o stvaranju sažeta poučna pjesma, nipošto povijest - da Adam i Eva ne znače tek jedan par nego sudbinu cijelog čovječanstva.
Bog nije pokušao unaprijed zamijeniti i onemogućiti razvoj znanosti, nego je htio da ljudi znaju da su iz ljubavi stvoreni i kako trebaju u ljubavi živjeti, da to ima neki slijed - sve do vječnog odmora u uspjehu nakon ove povijesti.
Možda neki vjeroučitelji to ne govore đacima dosta jasno, pa netko stvarno misli da je sve stvoreno u točno šest naših dana. Onda bi ovo bila i opomena vjeroučiteljima da budu jasniji - ne zbog možda naivne novinarke nego zbog biblijske istine.
Dijete ne bi smjelo krivo pomisliti da je ono zaista bio tjedan stvaranja - mora znati da je smisao stvaranja vrlo mudro i sažeto opisan u pjesmi gdje su stihovi kao dani - a svaki ima duboko značenje koje treba shvatiti.
No, đaci prvih razreda ne moraju u to potanko ulaziti, ali moraju odmah biti upozoreni na poruke koje će vremenom potpunije shvatiti.
Dijete se možda može zbuniti; nepismeni naraštaji mogli su ostajati u naivnoj zabuni - ali novinar koji o tome danas piše mora to znati - ili se u to ne upuštati.
