Mogu li i trileri imati srce i emociju? Naravno kad ih piše planetarno popularni Tony Parsons

AUTOR:
    • Promo

  • OBJAVLJENO:
  • 04.05.2016. u 12:50

  • Uskoro: Tony Parsons: Torba za ubojstvo

    Tonyja Parsonsa milijuni čitatelji zavoljeli su nakon objave Muškarca i dječaka, dobrim dijelom autobiografskog romana o muškarcu kojeg ostavlja supruga, a on postaje samohrani otac. Stoga je kao prava senzacija odjeknula vijest da će se pisac koji je status autora bestselera potvrdio nizom romana o obitelji, braku, očinstvu i slomljenom srcu okušati u pisanju trilera.

    Bio je to i veliki test za Parsonsa, ali odlične kritike i rezultati s top-ljestvica pokazali su da pisac preveden u više od 40 zemalja itekako zna što radi.

    Junak Torbe za ubojstvo jest Max Wolfe, detektiv koji se tek nedavno pridružio Odjelu za ubojstva londonske postaje West End Central. Njegov je prvi slučaj onaj serijskog ubojice koji, naizgled, nasumice bira svoje žrtve. Ubrzo postaje jasno da žrtve povezuje to što su u isto vrijeme pohađale ekskluzivnu privatnu škole Potter’s Field.

    Istražitelj Wolfe počinje slijediti krvav trag, od pokrajnjih uličica i jarko osvijetljenih gradskih ulica do najmračnijih zakutaka interneta, sve do koridora moći. Dok se leševi gomilaju, Max spoznaje da je ubojica sve bliže svemu – i svima – koje on voli…

    „Spektakularna priča! Napeta i ljudska, brza i autentična“, glasila je presuda Leeja Childa, dok su u Daily Mailu istaknuli: „Dojmljivo, ne ispušta se iz ruku… Ispričano samouvjereno, ritmom koji ne popušta.”

    No, ništa manje nije se ni očekivalo od autora rođenog 1953. kao jedino dijete siromašne radničke obitelji. Talentirani dječak školovanje je, nažalost, prekinuo sa šesnaest godina, a za život je počeo zarađivati radeći u noćnoj smjeni u destileriji Gordon’s Gina u Islingtonu kad mu je ponuđen prvi novinarski posao u New Musical Expressu, najutjecajnijem britanskom glazbenom časopisu.

    Svojim intervjuima s bendovima kao što su The Clash, Blondie, Rolling Stones, Sex Pistols te Davidom Bowiejem i Bruceom Springsteenom... Parsons je postao kultna figura među britanskom mladeži, a 90-ih godina postao je i jedan od najpoznatijih televizijskih komentatora. No, tek 2000. nakon objave nagrađivanog romana Muškarac i dječak postaje svjetski poznat pisac. Uslijedili su romani Za moju dragu, Muž i žena i Obitelj, a Parsons se uz Nicka Hornbyja često navodi kao najznačajniji predstavnik tzv. „lad lita“. No, nakon nekog vremena dogodilo se zasićenje.

    Britanski pisac želio se iskušati u nečem novom; ta bi se odluka lako mogla pokazati pogubnom.

    – Kako starite, izgubite samouvjerenost mladosti. Nakon što sam napisaoMuškarca i dječaka, bio sam uvjeren da sam posut magičnim prahom, uvjeren da će ljudi uvijek čitati moje knjige i da će one uvijek biti na vrhovima top-lista. A onda sam shvatio da to nije baš tako. Osjećao sam kao da trebam dokazati svima, ali prije svega samom sebi da mogu napisati i kriminalistički roman. Puno sam riskirao. 2000. nisam riskirao ništa. Već sam imao lijepu karijeru, lijep život. Ovo je bilo ozbiljno kockanje – izjavio je u jednom intervjuu. Dodao je i kako je vrlo jasno znao što želi: – Želio sam da se roman svidi mojim dosadašnjim čitateljima. Nisam želio napisati još jedan triler s nesretnim, usamljenim detektivima koji prečesto gledaju u dno boce. Želio sam, za početak, obiteljskog čovjeka, ali još važnije, želio sam triler sa srcem i emocijom.

    Torbu za ubojstvo peglao je dvije godine i sa zebnjom ga je poslao u Random House. Odgovor je stigao za manje od 24 sata, a glasio je: – Da, želimo ovaj roman, ali samo pod jednim uvjetom: želimo odmah ugovor za tri knjige.

    Ovaj uzbudljivi triler sad možemo čitati i u hrvatskom prijevodu.

    Torbu za ubojstvo s engleskog je prevela Mihaela Velina

    Pročitajte poglavlje

    Zavirite u svijet Maxa Wolfea

    Izdvajamo